Jedna mi se priča iz Međugorja baš usjekla u sjećanje. Ispričala nm ju je časna pri povratku natrag. Naravno, ispričat ću je svojim riječima pa mi nemojte zamjeriti:
Radi se o jednom malom trogodišnjem dječaku. Igrao se u dvorištu, bio nepažljiv i nekako se našao ispod garažnih vrata. I umro je. Kada je njegova majka shvatila što se dogodilo, dotrčala je i povikala: Frane, ako možeš, nemoj nas još napustiti! Ubrzo je stigao njihov susjed koji je bio liječnik i odmah je malom počeo davati umjetno disanje. Zatim je došla i prva pomoć i odvezli su ga u bolnicu gdje je bio u komi određeno vrijeme. Njegovi roditelji su cijelo vrijeme bili uz njega. prognoza je bila loša - liječnici su rekli da će možda preživjeti, ali pitanje je koliko će biti zdrav jer mu je mozak određeno vrijeme ostao bez kisika. Međutim, nakon par mjeseci se probudio iz kome i na iznenađenje svih ostalih potpuno je ozdravio. Ispostavilo se da mu je onaj susjed dao dovoljno kisika na vrijeme.Nakon što se probudio, jednog dana je pozvao svoju mamu i rekao je da želi s njom pričati. Sjetimo se da je mali bio trogodišnjak i kako njegovi vršnjaci pričaju - naklapaju, tepaju. On je govorio punim rečenicama. Pitao je mamu sjeća li se onog dana kad se nesreća dogodila. Ona je naravno odgovorila da se sjeća. Ali on joj je tada rekao - Ali, ti ne znaš šta se zapravo dogodilo! Tada je započeo priču kako ga je prvo srtašno bolilo, pa je počeo plakati - pa ga je bolilo još više, pa je prestao plakati. A onda su doletjele ptičice. One su ga tješile, bile su lijepe i lijepo su pjevale. Majci sada više nije bilo jasno o čemu on priča pa ga je pitala kako su ptičice izgledale. On je rekao - kao mala djeca, obučena u lijepe zelenkaste i bijele haljine. Prekrasne su bile. Tada je majka shvatila da on priča o anđelima. O njegovim anđelima čuvarima. Kad su ptičice bile tamo, vidio je i svoju mamu koj je povaikala - Frane, ako možeš, nemoj nas još napustiti! majka nije mogla vjerovati!! Onda je mali pričao kako su mu ptičice govorile da se ne boji, da će bebi biti dobro. I tada je došla prva pomoć i ptičice su ga zvale da se ne boji i da moraju krenuti za autom. I tako su i išli. I onda je mali ispričao kako je vidio jaku svjetlost iz koje je izašao jedan lijepi striček sa dugačkom kovrčavom kosom i bradom i rekao mu da se ne boji, ali da mora još malo otić odavde dolje jer ga njegovi roditelji još trebaju... I onda je još ispričao kako su ga ptičice odvele u bolnicu i tamo je vidio bebu i od onda se ne sjeća više ničega dok se nije probudio iz kome...
Nevjerojatno je to - malo djete, trogodišnje djete koje nije poznavalo ni Isusa, ni anđele, ali ih je sve vidio i svima nam posvjedočio ovu lijepu priču...
Svatko od nas ima svog anđela čuvara koji je spreman u svemu nam pomoći i sve učiniti, ali samo ga moramo zamoliti za pomoć...
VJERUJETE LI VI U ANĐELE ČUVARE??
SJEĆATE LI SE ONE STARE MOLITVE (to je bila jedna od prvih koje sam ja naučila):
Anđele čuvaru mili
svojom snagom me zakrili
prema Božjem obećanju
čuvaj mene noću, danju
osobito pak me brani
da mi dušu grijeh ne rani
a kad s ovog svijeta pođem
sretno da u nebo dođem
da se ondje s tobom mogu
vječno klanjat dragom Bogu!
Amen!
Post je objavljen 05.07.2006. u 15:22 sati.