Volimo se radovati darovima. Valjda su i neki naši davni preci znali iznenaditi svoje voljene nečim pronađenim u prirodi, ulovljenim ili pronađenim( sjetite se i kako je Eva nagradila Adama(?)). Zbog ljepšeg spola mi muškarci se oduvijek ponašamo neobično. U djetinjstvu sam bio sklon zaljubljivanju (i darivanju čokoladica i sličnom iskazivanju divljenja prema djevojčicama u koje sam se „zatreskao“) pa sam često patio i opterećivao se ljubavnim jadima. One s kečkama, pletenicama, crnokose, vesele, zagonetne, i brojen druge, nisu mi dale spavati po noći. Kad sam na njih pomišljao, čačkao sam po gitari, i iako sam znao tek nekoliko akorda, skladao sam im pjesme. Možda bi bilo točnije reći da sam sebi opisivao nevolju u kojoj sam se zatekao. Nije mi bilo do jela, i povlačio sam se u osamu, a tim djevojčicama pridavao nadnaravna estetska i druga svojstva. Gotovo niti jedna nije čula pjesmu posvećenu sebi, a većina nikad nije niti doznala da sam o njima pisao i pjevao. Najgore je bilo kad bi mi netko namjerno ili slučajno razbio fikciju o određenoj osobi. Bilo je najljepše dok sam „živio u oblacima“, pronalazio birane riječi i molove i maštao kako ću jednog dana imati divnu vezu (poput trčanja kroz cvjetne livade u indijskim igranim filmovima). Romantika (u određenim količinama) i danas mi je draga, kad recimo gledam dobar film u kojem je prikazano kako se dvoje iskreno vole. Vrijeme me je promijenilo, pa mislim da sam sad grublji ili bolje rečeno manje nježan i sklon maštanjima. Ljepota odnosa s voljenom osobom prožeta je obvezama i brigama, pa se teško opustiti i uploviti u razbibrigu. Ipak oduševljavam se vidjeti kako djeca sramežljivo jedna drugom iskazuju divnu pažnju i pri tom razvijaju osjećaj iskazivanja emocija. Osmjeh, pogled, pokoja razmijenjena riječ, imaju veću vrijednost nego materijalna bogatstva koja, što smo stariji, više cijenimo. Djecu ne treba zafrkavati kad se zaljube, nego im treba pomoći da hrabro iskažu osjećaj divljenja prema osobi koja im se sviđa. Ovih dana ostao sam zatečen kad mi je sin pročitao tekst o ljubavi (koji je nedavno napisao). Još o tome razmišljam. Ne mogu vam odati tu tajnu, ali vjerujte da dugo dugo nešto tako iskreno i lijepo nisam pročitao(svega nekoliko rečenica). Pohvalili smo ga i dali mu poticaj da i dalje piše. Bolje da mu ne kažem što ga sve čeka (kad je ljubav u pitanju). Ako za koju godinu po noći čujem gitaru, onda ću morati ozbiljno s njim porazgovarati.
Post je objavljen 05.07.2006. u 15:02 sati.