zvoni mi mobitel i automatski ga uzmem u desnu ruku, stavim mobitel na desno uho i javim se.
kada ujutro iz ormara vadim odjeću, prvo otvorim lijevo, a onda desno krilo ormara.
kad perem zube, krenem od desne strane..
maskaru stavljam ovim redoslijedom: desno gore, lijevo gore, lijevo dolje, desno dolje... (iznimno:prvo desno pa lijevo oko)
rumenilo stavljam prvo na lijevi obraz..
sve novine krenem čitati od horoskopa (!!).. (u koji, usput, baš i ne vjerujem..)
NIKAD ne čitam kraj neke knjige, pa onda redom, kao puno ljudi koje poznajem.. eventualno ono iza na koricama..
kad spustim kućni telefon (bežični) obvezno par puta pritisnem tipku za spuštanje, bez obzira što znam da je samo jednom dovoljno..
svaki telefonski poziv završavam riječima: aj uživaj...
uvijek obujem prvo lijevu cipelu (rolu, tenisicu...)
isto tako prvo lijevu nogavicu hlača...
prvo lijevu ruku na majici..
lakiram prvo nokte lijeve ruke...
i još mali milijun stvari koje ZNAM da uvijek (ili gotovo uvijek) tako radim.. vjerujem da svi imamo tako neke male rutinice, kojih nismo ni svjesni..
i kad o tome počnem razmišljati, osjećam se malo kao da nečemu robujem.. zašto bi to moralo biti baš tako?
ili je to uistinu samo moć navike?
ne bih znala.. ali znam da se većina toga nikada neće promijeniti...
Post je objavljen 05.07.2006. u 13:52 sati.