Došlo vrijeme da malo odem napuniti baterije u...
i...
a možda i...
Željela sam biti krotka pred sudbinom
Kao more
I kupiti joj vjetar,
Sunčan obruč snova,
Željela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaleđen na dnu opake noći,
Željela sam i tražila
Okomite sjene na mom tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oči
Nagnute u sebe,
Kao more,
Željela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magićne predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,
Kao more.
Irena Vrkljan
Ostavljam svima veliki pozdrav do slijedećeg druženja!