Marketing
Vrijeme za novi post...
Sad sam došla doma...bila sam kod srednje da vidim rezultate upisa!!!Nema me na listi ali sam primljena i sad sam jkooo happy!!!Kad malo razmišljaš shvatiš da ti o toj školi ovisi budućnost!!!!Planiram dalje upisat pedagošku pa ću ove 4 godine morat dobro zagrijat stolicu!!!Osim toga nema baš ništa novo...sve je po starom...jučer sam vidla svoju Štetu...a i danas sam ju vidla kod srednje i to bi bilo to!!!Ovih dana nisam baš imala vremena za net i za komentiranje vaših postova ali nadoknadit ću vam to!!!
Ništa mi neće ovi dan pokvarit... Nikakvi crnjaci i ružne stvari...
Ništa mi neće ovi dan pokvarit... Ni lupeži barbari ni glupi političari...
Ništa mi neće ovi dan pokvarit... Ni umišljene čunke ni zli komentari...
Ništa mi neće ovi dan pokvarit... Ni generali ni svjetski vladari...
Već sam nekoliko puta do sad u ovim svojim postovima spomenula i njih... Te neke... Male stvari... Ali mislim da nije na odmet da ih spomenem i ovdje... U postu koji je posvećen samo njima... Tim običnim... Svakodnevnim... Ponekad neprimjetnim... Malim stvarima...
I doista nije bitno koje su to male stvari... Svaki od nas ima neke svoje... Pitanje je da li ih svaki put prepoznamo... I znamo li ih cijeniti... Kad ti netko pokloni osmijeh... I poželi dobro jutro... Kad ti netko da kompliment... Kad čuješ neku dobru staru stvar na radiju... Ili... Ma bilo što... Eto, mene drži taj neki pozitivan film već neko vrijeme... Već par dana... A nema nekog posebnog, velikog razloga... ... Danas je srijeda... A srijede mrzim... A opet... Sve je nekako pozitivno... Sve su to neke male, male stvari... Koje naš život čine ljepšim... Kad ih uspijemo prepoznati...Pa da zaključim ovaj post o malim stvarima... Sa „Malim stvarima“ od Elementala...
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit... I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari... Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi... Neki put je kriv hip hop beat ili rif na gitari...
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene... Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne...
Zakoračim u dan... Bez suvišnih očekivanja... Pitanja, nadanja, sita sam skrivanja... Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod... I šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod... Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar... Jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar... I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu... U rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu... Dopusti mi... Da te razoružam... Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam...
Dobro skriveni u kockice... Mjesto što zovu dom... S crnim povezom prek očiju... Ne žude za slobodom... Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak... Ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak... Zbog njih nebo se zatvori... Zaplače kao dijete... Šalje buru da ošamari... Protrese... Da se sjete onih malih stvari... Zraka i sunca nad njima... Da shvate... Još uvijek pozitivnih stvari ima...
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene... Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne...
I tako... Pa nek i vama misli budu pozitivne... Što češće... Ako već ne stalno...
I uživajte... Pa makar i u malim stvarima...
Nego da se vratimo na onaj današnji mozaik... Moja (povremeno) pametna glavica shvatila je da je u dosadašnjim postovima nepravedno zapustila neke dobre stvari... I neke drage ljude koji se nikako (ali NIKAKO) ne uklapaju u današnju priču o prijateljima koji se prodaju... I ovaj je post zato posvećen njima... Prijateljima koji nemaju cijenu...
Jednoj djevojci koja me trpi već više od 7 godina... Od 2 raz osnovne škole, pa i sad kad ćemo krenuti u srednju i to u isti razred... I sve joj to nije dovoljno... Pa me odlučila trpit i dalje...Hvala... Znam da nije svaki put to lako...
I još jedna pjesma koja mi se sviđa...
U čudnu lepu noć ti nestaješ...
Okrećeš mi leđa i odlaziš...
I vidim da sam bivši, da si opet s njim...
Još jedna noćna mora i pomirenje s tim...
Da li sam ikad bio grub prema tebi ja?...
Da li si čula ružnu reč možda nekada?...
A samo kad se setim šta pričala si ti...
Suze mi pođu, al' za tren sve zaboravim...
I smejem se, smejem se, smejem se, a plakao bih...
I smejem se, smejem se, smejem se, a plakao bih...
Sada me bacaš kao stvar, istrošenu stvar...
Zaboravljaš me kao loš, ružan dan...
A samo kad se setim šta pričala si ti...
Suze mi pođu, al' za tren sve zaboravim...
I smejem se, smejem se, smejem se, a plakao bih...
I smejem se, smejem se, smejem se, a plakao bih...
I nešto za moju štetu...
vodi me tamo gdje su ljudi smiješeni, gdje su tužni, gdje su sretni i dozvoli mi da dijelim smijeh, tugu i sreću. Ne želim savršenstvo već ispunjenost, ne želim nemoguće... želim život, želim ga živjeti... vjeruj mi, vjeruj jednom i TI meni!!!
Post je objavljen 05.07.2006. u 08:50 sati.