cijenjeno čitateljstvo!
ovaj blog je pokrenut u svrhu skidanja kila. kao što već rekoh jednom, pretvorio se u čisti egzibicionizam. kad sam prije dva mjeseca počela ovdje pisati, imala sam 92 kile. Danas imam 81-82. znači, otišlo je 10-ak kg. samo još da ta tanka linija na vagi, ode još više u lijevo. da pređem tu čarobnu brojku 79,5. onda će ići još brže. nije loše za dva mjeseca. zbilja nije. danas su me zvali na posao. morala sam podići svoju zdravstvenu iskaznicu. na porodiljski sam otišla sa 78 kila, i to je bila moja naveća težina u životu, ako ne računamo trudnoće. onda, prije godinu dana sam započela sa dijetom, i morala sam prestati....inače sam uvijek imala 69-70, i izgledala čist pristojno. ma ne pristojno, nego sam bila komad, a s obzirom na svoju građu i visinu, ta težina je bila u redu.
jest da je vaga ta koja me raduje, ali najviše se ravnam po robi. srela sam jednu kolegicu prije dva mjeseca. danas me je šokirano pogledala i rekla da sam užasno smršavila. deset kila bejbe, rekoh joj. aaaaaa, reče ona. tako.
zašto ja sve ovo pišem ? pa zbog kojekakvih okolnosti, a ponajprije zbog prelaska na drugu adresu, na kojoj ću boraviti cijele dane, doslovce, objavljujem da se na neko kratko vrijeme opraštam od bloga. ni u zadnje virjeme nisam nešto ažurna, sve zbog te moje drage kućice, moje dječice i ostalog. jan je počeo jesti rižolino, jabuku i slično. još uvijek dojimo, ali rjeđe,.... provodit ćemo cijele dane tamo. čim više, što smo sasvim slučajno postali i vlasnici jedne male mačke. karlo je oduševljen, ma možda i dosadan, obožava tu mačku. ulica u kojoj ćemo uskoro živjeti je jako prometna, a ova mačka ga je zabetonirala u vrtu. kad ću zbilja preseliti, ono stvarno, ne znam. nadam se do božića, ili još i prije. razlog zbog čega tako kasno planiram seliti ? lova. bankrotirala sam totalka, ali znam da je to cijena slobode, i da ćemo se izvući iz minusa i ostalog, jer nismo prorajtali novce na gluposti, nego na budućnost, svoju i svoje djece.
i da, ne pišem velikim slovima, jer me zeza tipkovnica, radi neke kikseve
tako, tko me čita, mrvica, zarjamama, i druge mame koje nalete kod mene: neka vam je uspješno skidanje kila, vaši životi, nek vam dječica budu dobra i zdrava.
možda me ne bude koji tjedan, možda koji mjesec, mada ne vjerujem da će biti baš tako. možda ja sve to trkeljam bezveze, pa opet osvanem tu za koji dan. ne znam. jednostavno ne znam. jako puno radim tamo na kući, i ubija me ovo vječno vozikanje. kuća je na drugom kraju grada, moja mama je opet na trećem kraju grada kad odvozim djecu na čuvanje, izgubimo vrijeme bezveze, a kuća je sad u mnogo pristojnijem izdanju nego prije. stavili smo gips ploče na stropove, muž upravo oblaže zidove, kupaona je odavno gotova, ovih dana se trebaju lijepiti pločice u kuhinji i u hodnicima i na terasi, ja ratujem sa kojekakvim bubama koje vrše agresiju na moj kupus :), vežem paradajz, kopam, berem grašak, i ostalo. seljak sto posto. ali bar znam što jedem, i nije mi ništa teško. samo to faking vozikanje
dok poberemo klince, vraćamo se mrtvi umorni ovamo, .....
toliko
nadam se da ću se slijedeći put javiti sa 75 kila , ili čak i manje
bok
Post je objavljen 04.07.2006. u 22:46 sati.