Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/xahtugotugox

Marketing

??????ZaŠto oVaj nAsloV BLOGA????????

Pitate se od kud ovaj naziv za blog....Ah tugo,tugo....=...posvećeno jednom dečku koji je moja velika tuga....A i za njega je ovo =.....Znaš da me boliš....=====MOŽDA VAM SE NEĆE DATI ČITATI OVAJ POST,ZNAM DA JE DUG,ALI ON NAKRATKO OPISUJE MOJU LJUBAV S JEDNIM DEČKOM KOJA JE "ZAVRŠILA".=====...Možda bi on pomislio da sam luda kad bi znao što mislim.S njim sam bila 2 puta u vezi,i oba dva puta sam ga ja ostavila.I znate radi čega?Zbog moje glupe proklete neodlučnosti,i zbog toga kaj bi bilo tko može utjecati na moje mišljenje i daljnje postupke....Znate kaj je problem?Ja na ovom blogu ne mogu pisati baš sve kaj osjećam,jer tu dolaze osobe koje me jako dobro poznaju,i znaju o čemu je riječ,i fakat skoro sve znaju....Ali mogu reći da je on osoba koja mi je zauzela srce,ne samo prijateljski i ljubavno,nego na još neki poseban način.Ne mogu to opisati.Da mi netko priča ovakvu priču,samo bih se nasmijala i zakolutala očima.Ali ne,to treba osjetiti...Iz dana u dan se ćini besmisleno i baskrajno...To nitko ne može shvatiti...Ja ludim,ludim!!!...Evo,nedavno,2.7. je bila godina dana nečega među nama...A on se toga skoro niti ne sjeća...Kao da mi se sve vrača...Što mi je dalje,to osjećam veću potrebu za njim...Sjetim se svega s njim...Njegovog pogleda...Očiju...Tijela...Usana...Poljubaca..Sjetim se svega i opet sve poželim ponovo...
S njim sam bila prvo mjesec dana..Nakon toga je usljedila depresija,i s moje i s njegove strane...Znate kaj je on napravio??Popio je 30 tableta...!!!...Htio se ubiti....Ali mu nije uspjelo...Valjda se sjetio kako mu ova ljubav može biti prolazna,tako da mu se ne isplati raditi takve gluposti...Priznajem,i kad nam je dobro krenulo,da se pomirimo,ja u blizini njega zabrijem s drugim dečkom..Griješila sam..Ali,on,kao da mi je bio neka vrsta zamjene...Onda je opet sve bilo u redu,nekek smo poboljšali odnose...Pa opet gluposti..I ono s njegovog rođendana(samo kaj on još uvijek to neće priznati..hahaha..a kaj onda...uglavnom,to vam neću reči,ispala bi neka kuja..iako već pola Jaske zna...)....Nakon toga,rekla sam mu taj rezlog...Kod njega se dogodila nevjerojatna promjena...On je sa svima pričao,smijao se,zabavljao..Na licu mu se vidjela promjena...Tjedan nakon toga,ujedno i posljednju subotu prije kraja školske godine,bili smo skupa.......Krenuvši s onom nezaboravnom noći...Bili smo zajedno..Ljubili se...Mazili....Nešto neponovljivo...Dao mi je jednu noć koju nikada neću zaboraviti.....I onda....Opet..U mom srcu promjene,ništa mi nije bilo dovoljno..Osjećala sam da to nije to..Kao da ga nisam imala i kao da on nije imao mene...Sve je bilo čudno...On je bio ljubomoran kaj sam se dosta družila s jednim odličnim frendom,koji se prije mjesec dana zanimao za mene...Sve ga je smetalo..Makar ja to tada UOPĆE nisam skužila..Ali je onda uslijedio događaj koji mi je potpuno otvorio oči...On je nju poljubio 3 puta u usta..Moju najbolju frendicu..NAJBOLJU!!!!..Gleda je...Na bazenima je masira..Mazi..Stalno je s njom...Kao da se bojao mog dodira...Kao da se bojao bilo kakvog kontakta sa mnom......Ne znam dalime želio učiniti ljubomornom,ili mu se ona stvarno sviđa?????...I kad sam pomislila da sam to nekako prestala osjećati,nazove me moja odlična frendica koja mu je susjeda,i super s njim,kao da mi mora nekaj reći.Da ga je pitala jel me još voli,a on je rakao NE..I to sigurno..Tog trena me je nešto dotaklo...(Vidi ovaj tekst ispod ovoga,to sam pisala kad sam to čula od te frendice.)Ne mogu opisati te osjećaje.Kao da sam navikla da me voli,i makar je njega ne voljela,kao da mi je čudno kad on je rekao da me ne voli više.Možda stvarno zvuči glupo..Ali je istina.....I mislila sam kako se moram pomiriti s tim,jer uskoro odlazi u Zagreb u školu,i više ga neću moći viđati,makar sam htjela..Ali onda saznam da će tu u Jasku u gimnaziju,i onda ipak u ekonomsku sa monom!!!Možda sam i skrivala tu sreću pred svima...Nekako nisam htjela da znaju da mi to odgovara...Al bi mi bilo teško biti blizu njega još 4 godine...Al opet on kaže da ipak neće u ekonomsku..Sad na kraju ništa ne znam.Sutra su rezultati.
Uglavnom...Užasno mi fali,to sve s njim...Baš smo prekjučer moja sestra Tajana i sestrična Mia pričale o meni i njemu...Jako dugo...One su rekle kak nema šanse da ću ikada naletjeti na takvog ponovo....On je fakat poseban..Makar,kao što svi znaju koji ga poznaju,da je i prepun mana...Moja ljubav prema njemu je drugačija.....Sve je to drugačije....Najteže mi je bilo kad sam ga na onoj nekoj zabavi u nedjelju vidjela,onako,on me nije niti htio pogledati,a kamoli da reče ikoju riječ sa mnom...Ništa...Apsolutno ništa..Kako me to boljelo...On to ne zna...................Pričekat ću....


Ne želim da se ikoma ikad dogodi ovakva ljubav...Makar je to bilo samo 1 godina,dosta sam toga doživjela i naučila....font>

Pusa.....

I da...Evo teksta kojeg sam napisala kad sam ono čula(kao što rekoh)...Ne znam jel vam se da čitati,al možda će vam biti sve jasnije...Bilo je to 20.6.2006.....


Kišom prošlosti...


... Kako sam se tresla... neki čudan osjećaj preplavio me. Sve, sve opet čudno. Kao iz neke priče. Kao da mi je nešto probilo srce. Onako jako i bez milosti. Onako s prezirom i bijesom. Sve sivo, sve daleko, sve tamno, sve tužno... Odakle to? Jel to moje srce mene vara? Zašto je tako bezobrazno?! Čas ovo, čas ono. Zašto su moje oči sada pune suza? Zašto mi nije svejedno? Zašto nisam ostala ravnodušna kao na sve ostalo? Kako mi je to moglo uzburkat krv u žilama? Zašto se počela rađati doza ljubomore i ljubavi? Zašto me opet dotaklo? Zašto kada nije smijelo? Nije smjelo doći k meni i u žaru razmišljanja ohladiti glavu i tako snažno dirnuti... Zašto je opet sve isto... A GOVORILA SAM IM DA NE PRIČAJU O TOME. Moje srce to nije smijelo čuti... nije, jer ono je podlo i sve vraća. Troduplo. Sve kao za inat. Osvećuje se, i važno mu je samo da moja glava pati, dok se ono podlo smije. Sada je sve iskrivljeno. Ne znam gdje je početak, a gdje je kraj. Sve je tako čudno, u magli. Prosuto laticama osvete... i mržnje... sve oronulo. Naprosto mrtvo i bezvrijedno. A znala sam da će to tako biti. Osjećala sam to. Kao da je nad mojom pojavom stajao sivi oblak koji je samo čekao da se rasprsne i polije me kišom prošlosti... Kao da je znao. A i htio je. Toliko sam već boli nanjela svima, kako mi se i nebi sve događalo u inat. Kako nebi? Pa nije sve baš tako blesavo... A ja... Sada... Kao bezvrijedna duša. Kao krhka latica ruže u noći grmljavine i pljuskova. Sama. Tužna. Sama. I opet sama. Sve mi želi nanijeti bol. Sve je protiv mene. A ja se pretvaram kao da mi nitko ništa ne može. A zapravo su svi jači od mene.
I sve... Opet... Sve me opet tjera da tugujem. Kao da me bez toga ne mogu, ili ne podnose vidjeti. Kao da mi je u krv dodana ta doza nesreće. Kao da mi je netko na čelo napisao: «KRIVA ZA SVE, OSVETITE SE!» Kao da to svatko čita i svatko poželi osvetiti se. Kao da je to sve što vide. Kao da to pokriva moj nesiguran smiješak na licu, i guši ga. Sve kao da je namješteno. A to mu je bio i cilj. Kako i nebi, sada me je svega sram, bio je u pravu! On me zna! Samo je čekao da ponovim grešku, pa da može zasukati rukave, i zločesto se nasmijati. Kao da me je znao! Kao da je znao svaki djelić moga srca, moga razmišljanja, i moje osvetoljubive savijesti. Kao da sve pozna. Čekao je. I dočekao. I s ponosom rekao: «NE VOLIM JE, SIGURNO.». I poplavio čitav svijet, puštajući ponos da pobere sve, razbije sve, sve utopi i zaguši. Pustio je sebe na vlast. I znao je da je moćan. Znao je da može sve. Zašto je tako jak? Zašto sve može vratiti ne pomaknuvši ni prst? Kako mu sve uspije? Od kuda ta snaga i moć? Da li je on toga svijestan, da posjeduje nešto superijorno? Da li on to zna?!... Ne. Ne zna. Niti ja nisam znala. On je to htio, i povećavao, nesvijesno, tu nevjerojatnu moć. Paa daa... vidiš, vidiš, niti on nije glup. Znao je to. Znao je sve. Zašto je tako lako pristao na drugi pokušaj? To mu je bio cilj. Da ovaj put on pobijedi. Da dobije moje srce i onda snažno ali opušteno kaže: «NE.». U stilu: «MALA, JA BIH SE SAMO IGRAO. A TI SI NAIVNA. IMAM TE. IMAM TE U ŠACI!!»... I nakon što sam mislila da mi je uspjelo, čuje se njegov glas... Iz daljine... Gdje je sada ponos vlast... GDJE JE ON
...


Post je objavljen 04.07.2006. u 17:08 sati.