Sinoć..
..svi spavaju.. bilo je negdje oko pola 3 .. ležim na krevetu ..i opet..razmišljam..
..toliko se osjećaja skupilo u meni..osjećala sam da želim eksplodirati.. toliko
mi se toga pomiješalo..sve mi je bilo tako neshvatljivo.. Nisam mogla podnjeti
tu samoću.. Otvorim prozor.. sipi blaga., sanjiva kišica..…povjetarac nosi..
gledam u nebo..zvijezde..beskraj..sloboda.. Zvijezde su bile tako slobodne..a ja ..
zatočena u svojoj sobi..baš kao ptica u kavezu…u nekakvom velikom kavezu..
istina.. nemam svoju slobodu.. sa ranama koje nikada neće zacijeljeti..
Na trenutak sam poželjela da jednostavno odem..
pobjegnem od svega.. od roditelja..od problema.. da budem slobodna..
…hodati u beskraju..još uvijek stazama sna..tražeći put svojoj pravoj kući..
jer ovdje gdje sam ja bila..je tako..hladno.. valjda ni sama neznam..kako će svemu
jednom doći kraj..i da ću tek tada shvatiti da sam živjela bez ikakvog cilja..da sam
lutala do granica.. DOPUŠTAJUĆI SVAKOME DA ME POVRIJEDI…svi su me
izjedali kao nekakvi strvinari.. a za to sam samo ja kriva! Ja..jer sam im to dopustila!
..sjedim na svom prozoru..sama.. Dok moje vrijeme prolazi..drvo života gori..uzalud
traži bar jednu kap vode..preklinje za jednu jebenu kap vode..koju nigdje nemogu naći..
jednim toplim pogledom..koji će vratiti nadu..koji će mi vratiti život..
..Sad tek vidim u što mi se život pretvara..
..ne..on se neće pokajati..nikad! Jer nema osjećaja..i kad bude umirao neće tražiti oprost.,
ne..jer nije ni svjestan što mi je učinio!.. zapravo za par mjeseci će me i zaboraviti,,,nadam
se samo da će i njemu doći jednom sve na 'naplatu' !! Jer je to i zaslužio.. Od onolike
ljubavi koju osjećam prema njemu..sve se pretvara u veliku gorčinu..mržnju..
Možda on mene zaboravi..ali ja ..nikada neću zaboraviti ono što mi
je napravio!..zbog njega sam se sada pretvorila..u ovo..što sad jesam.,
živim., a iznutra sam mrtva.. Kao zatočena u nekakvoj kutiji..
Što me uništio do samog kraja.. ne..ja mu nikad to neću zaboraviti.. Nikad mu neću
oprostiti..nikad!..ali neću ga proklinjati..nisam takva.. štoviše nek mu je sa srećom!
..on je bio samo jedan dio mog života..koji je prošao.. I sad kad ga vidim mogu mu
samo u jednoj rečenici reći bok..i doviđenja!..
..svatko gleda svoje putove..istina.. Ja sam i onako jedan list u jesen koji opada sa stabla
kada prođe njegovo vrijeme..zar ne?
..ja sam samo još jedna duša koja vene..ali to je valjda prihvatljivo?
..i ja sam sama..daleko od kuće..daleko..daleko.. Tamo gdje dan i noć postaju isto..gdje
me nitko ne prepoznaje., gdje nitko ne razgovara sa mnom..gdje se nikome ne mogu
povjeriti..ali..i to je onda valjda prihvatljivo..zar ne??
.. Ne., ne govorite molim vas., da ima smisla pokušavati ponovo!..Ne..nema smisla!
..Kad sam ja sama svoju sudbinu odredila… od mene su digli ruke..
Za sudbinu ja ću zauvijek biti na rubu ceste..i kao nevino dijete moleći za oprost., kojeg nikada
neću dobiti.. I ponovno ću se vratiti u svoju sobu..svoju tamu..svoj kavez..gdje sam jedino
i zaslužila biti..jer sam tako sama izabrala..da ..to sam zaslužila. Jer grešniku nema povratka
grijeha. Znam.
Post je objavljen 04.07.2006. u 22:06 sati.