Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/boric

Marketing

Rezak Hukanovic-DESETA VRATA PAKLA-pola godine zatocenistva u logorima smrti Omarska i Manjaca

...Sijevnulo mu je u zjenicama i zamutilo pogled.Neka vrela toplina razlijevala mu se po licu i vratu.Nije mogao da otvori oci.Polusvjesno,u vec naslucenoj borbi za goli zivot,jednom rukom je obrisao krv sa ociju i cela i podigao glavu.Oko sebe spazio je,ko copor gladnih vukova,cetiri dobro ponapite spodobe,sa palicama u rukama i neskrivenom mrznjom u ocima.Medju njima,kao goropadni predvodnik copora krvozednih kurjaka,ove pijane bratije,najzloglasniji u cijelom ovom kraju ZORAN ZIGIC-ZIGA,cija je dusa,ako ju je uopste i imao,bila podobro krvlju poprskana.Za njega se govorilo da je u"ciscenjima"po Prijedoru i okolini ubio vise od dvije stotine ljudi,medju njima i dosta djece.Za njega se znalo da svoj krvavi noz nema vremena ni da vraca u korice.Mrsav,strkljast,sa povelikim crnim oziljkom na licu,doimao se kao sotona,koji je iz onih proslih vremena dosao u ovu surovu stvarnost.Svako blizu njega bio je i blizu smrti.
-E,sada cu ti pokazati kao to Ziga radi-rece to i naredi mu da klekne tamo,u cosku pored radijatora.
-Cetveronoske,onako ko pas-cerio se ovaj vec dokazani ludak.
Kleknuo je Djemo na koljena i nagnuo se naprijed,oslanjajuci se na ruke i osjecajuci ponizenje i nemoc novorodjenceta.Toga momenta uveli su jos trojicu iz njegove spavaonice:Asafa,Kikija,a trecega,Begu,je najmladji od ovih krvnika,Nikica,odveo u prostoriju preko puta i ubrzo su se otuda zaculi udarci i zapomaganja.Asaf je morao zauzeti isti polozaj kao i Djemo,samo s druge strane radijatora.Kikiju je,najvisi od njih,takodje gradski krvnik,Duca,naredio da legne na ledja,na sredini sobe,a onda je skocio iznad njega i sa svojih stotinu i nesto kilograma poceo da mu razara utrobu,skacuci mu po stomaku i rebrima.Jedan cupavi,sa trakom oko glave,prisao je Asafu i poceo da ga udara palicom napravljenom od nekog debelog elektricnog kabla.Za sve to vrijeme Ziga je udarao Djemu po ledjima i glavi nekom palicom,koja se svakim zamahom istezala,a na vrhu je imala metalnu kuglu.Djemo se uvijao,uvlacio glavu u ramena,desnom rukom je prekrivao,stiteci je bar malo od udaraca.Ziga je nesto psovao i udarao,a iz ociju mu je sijevala sve veca mrznja.Tu,ispod Djemine glave,po keramickim plocicama kapale su prve kapi krvi,koje su bile sve gusce i na kraju su se slile u tamnu crvenu lokvu.Ziga je i dalje udarao.Tek ponekad,smoren ovim neprestanim orgijanjem,nakratko bi prestajao da bi se malo rashladio krajem kosulje,mlatarajuci je tamo-amo ispred svoga unakazenog lica.
Jednoga trenutka na vratima se pojavio u sarenoj maskirnoj uniformi Saponja,rukometas poznatog prijedorskog kluba"Bosnamontaza",sa kojim se Djemo dobro poznavao,prisao mu i rekao:
-E,moj Djemo,dok sam ja ratovao po Pakracu i Lipiku,ti si ispijao pica po prijedorskim kaficima-i opalio ga cokulom posred lica.Jos jednom ga je snazno udario nogom po rebrima,tako jako da se Djemi ucinilo da mu ta vojnicka cizma krsi rebra.Jedva se savladao da ne padne,da ne klone.Znao je
da bi mu to bio kraj.Ziga se samo manijacki smijao.U jednom trenutku odgurnuo je Saponju i ponovo poceo tom cudnom palicom da udara Djemu jos jace i jos silnije.
Cijeli prostor je ispunjavao nekakav cudan miris krvi,znoja i jauka,koji je ove razjarene zvijeri cinio jos surovijim.A onda Djemo dobi jos jedan,jos snazniji udarac cokulom posred lica.Skupi se,povi malo u stranu i spusti glavu u vec poveliku lokvu krvi.Klonuo je.Ziga ga uhvati rukom za kosu,podize mu glavu na vise,pogleda u to vec deformisano lice i rece:
-Dizi se stoko,izlazi napolje,svi napolje-derao se i,vukuci za kosu,podize ga na noge.Djemo se jedva odrzavao na nogama a onda koraknu korak,dva,a za njim krenuse Asaf i Kiki.
-Cetveronoske,rekao sam.Kao psi!-odjekivao je zapovjednicki Zigin glas.
Natjerao ih je tako da puze do jedne lokve,tu pored samog ulaza u"bijelu kucu",i naredio im da se umiju u toj prljavoj vodi.Drhtavim rukama prali su krv sa lica i cela osjecajuci duboko ponizenje.
-Djeca jela jagode,pa se malo ucrvenila-govorio je Ziga i divljacki se smijao na sav glas,a onda sve ponovo utjerao nazad u"bijelu kucu".U prostoriji,u kojoj su do prije nekoliko trenutaka prezivljavali uzasne trenutke zlostavljanja,bio je jos jedan zatocenik,Slavko Ecimovic,Hrvat,i jedan od prvih pobunjenika protiv srpske vlasti u ovim krajevima.Ili se njima tek ucinilo da je to on.Klecao je sklupcan uz sam radijator.Kada je podigao glavu,tamo gdje bi trebalo da bude lice vidjelo se samo krvavo,spuzvasto tkivo,ispod tek oderane koze.Umjesto ociju,dvije duplje ispunjene crnom usirenom krvlju.
-Ovako cete svi zavrsiti.I vi i vase porodice-govorio je Ziga dajuci sebi vazan izgled,dostojan nekog vojskovodje.
-Njemu smo ubili oca i majku...i zenu...I djecu cemo...I vasu,sve cemo vas pobiti.
I u punom zamahu odvali Djemu cokulom posred lica.Djemo osjeti da mu iz usta i nosa izletjese komadi usirene krvi,a pod jezikom je osjetio komadice polomljenih zuba.A onda sve stade.Prestadose psovke i udarci.Cinilo se da i jauci postadose tisi.Djemo je,tek kao kroz maglu,vidio da je neko u nekakvoj oficirskoj uniformi usao u prostoriju.Kao po nekoj necujnoj komandi prestadose udarci.
Izveli su ih ponovo na istu onu lokvu da se operu,a onda ih doveli do spavaonica.Slavko Ecimovic je ostao u"bijeloj kuci"i vise ga niko nije vidio...
...Ziga i"njegovi"inace nisu ni"radili"u logoru"Omarska",vec u"Keratermu",ali su vrlo cesto svoja zlocinacka umijeca primjenjivali i u ovom kazamatu.Inace,logor"Omarska"bio je otvoren za sve one srpske dobrovoljce,koji su imali nekoga"svoga"u njemu,nekog zatocenika na kojem su htjeli da iskale sav svoj bijes.Najcesce su to bile prve komsije ovih ljudi unutra.Ovi krivotvoritelji istorije,sa izoblicenim facama i pogledima,ostrim kao handzar koji su nosili za pojasom,na svakom koraku su izrazavali svoj superiorni polozaj u odnosu na ove jadnike.U tome su se najvise dokazivali dojucerasnje gradske ulizice i sitni carsijski kriminalci.Preko noci su postajali najokorjeliji neprijatelji svojih sugradjana.Pricalo se,da je bilo dovoljno,tamo u gradu,naci nekog srpskog vojnika,dati mu stotinu njemackih maraka i cedulju sa imenom i prezimenom nekog od ovih ovdje,i taj slijedecu zoru ne bi docekao ziv...

Post je objavljen 04.07.2006. u 11:57 sati.