ono preventivno budnjenje pol sata prije no sto bi se trebalo ustati
da me trgne , pa da onda na miru odmorim onih pol sata najsladjeg sna...
lijeno bacam ruku na sat i stiskam onaj najbolji gumb snooze,
to je najbolji izum na satu od dodatka budilice i zvonca na isti,
okrecem se i lice mi se naslanja na nesto neobicno..
otvaram oci vidim prvo tvoj smijesak i osjecam poljubac kako mazno klizi po ocima
'dobro jutro'
'dobro jutro'
'ti si dugo budna? ' pitam sanjivo jedva razmicuci usne
'dovoljno da te gledam'
'pa zasto'
'sad je moj red ti si mene neki dan gledao kako spavam'
'da te pustim jos malo da u tisini gledas kako spavam?' vec sam potpuno razbudnjen...
podbocujem se prema njoj i gledam je u oci...ne smijem gledati nize od vrata...
znam da mi je vrijeme do sljedeceg zvona, onog budilickog...
'nemamo vremena ludo...'
'znam ludicina pameti...'
opet se nasmijala...
'vidis kako znam...'
privukao sam je do sebe i poljubio...
u ocima citam da joj se spava ali se neda i smijesi se...
'dodji...'zovem je da nasloni glavu na moje rame...
lagano kao da ce me povrijediti gnijezdi mi se pod miskom i stavlja glavu na rame i prsa,
ljubim je u kosu i poslije nekoliko sekudni osjetim kako joj se disanje smiruje i dobija neki...
neki mirni njezin ritam...
usnula je...
jos jednom naslanjam usne na njezinu kosu koja mirise na bademe i marelice
upijam taj miris kao da ce mi pomoci da prezivim ovaj novi dan...
zvoni sat...
izgleda da sam zaspao...
ali.. Nje nema tu..
opet samo san...
ili mi jednostavno nedostaje...
Post je objavljen 04.07.2006. u 11:31 sati.