... što sam trčala pred Tobom.
....što sam Te onda čekala.
....što sam bila nestrpljiva.
....što sam vapila, žeđala.
Tad spoznah da vapim za Tobom.
Shvatih da me voliš, da se moliš za mene, da me ljubiš, da Si uvijek tu. Da Si me stvorio i želio, baš takvu, baš ovdje i baš sada. Shvatih da gubim vrijeme što Si mi ga darovao. Vrijeme za davanje, za LJubav, za Život. Vrijeme za moju misiju. Život je ono što mi od njega učinimo. Misiju da pišem što mi govoriš. Da ispunim Tvoju nakanu sa mnom.
I sada...
Koračam s Tobom, nisam nestrpljiva, imam Te. Ne vapim, ne žeđam. Sita sam punine Tvojih riječi. U meni, iz mene, od svih kroz koje mi Ti govoriš. Prožela me Tvoja mudrost. ( Ne molite za sreću, jer sreća je kratkotrajan osjećaj što ostavi nas prazne, molite za mudrost, jer samo je mudar čovjek uvijek sretan).
Hvala Ti, što sam Te poslušala i molim za mudrost i spoznaju. Hvala što Si me uslišio.
Post je objavljen 04.07.2006. u 08:26 sati.