Trenutno na jednom drugom forumu lomim koplja s gomilom Amerikanaca. Riječ je o računalnoj igri "America's Army" u kojoj se borite naravno protiv terorista koji nisu muslimani, samo tako izgledaju. Čovjek bi rekao da se ne radi o nečem posebnom- tek jednoj od gomila igrica- da ova igra nije proizvedena od strane Američke vojske. Da bi se igrala, morate posjetiti njihovu stranicu- na kojoj imate desetine linkova za vojne centre. U tim se vojnim centrima naravno, radi regrutacija. Gomile mladih Amera sad hrli na tu stranicu jer misle da se buka od pušaka može stišati kao što se smanjuje glasnoća na zvučnicima. Igrica je potpuno besplatna, i možete je skinuti za badava ( ali ćete platiti prijenos podataka, kao što i inače radite ).
Igra je takozvani FPS ( First Person Shooter ) koja se reklamira kao vojnički realizam. U njoj se pokušava dati svojevrsna simulacija pravog ratništva i dešavanja na bojištu.
Ova kontroverzna igra rasplamsava diskusije na sve strane. Čak su i akademske vode krenule k tome. Profesori psihologije na američkim fakultetima govore da se radi o poprilično površnoj reklamnoj kampanji za ratove. Amerika će najvjerojatnije u idućih nekoliko godina morati primjeniti redovno regrutiranje vojnika jer interes za vojsku je masovno nestao- kad su ljudi shvatili da Irak nije baš mjesto na kojem bi se našli. Ovo je jedan od pokušaja da se popravi ta situacija, i ne sumnjam da će u tome uspijeti.
Što se igrinog realiteta tiče, jedan američki veteran s podsmijehom je dočekao taj komentar. Naime, u igri nema ni kapi krvi, niti nekog urlikanja kad igrača ubije protivnik. Čuje se tek nekakav "splat". Isti čovjek je rekao da je potpuna glupost da ikakva računalna igra može dočarati život u vojsci. Dizanje u četiri ujutro, čišćenje zahoda, loša hrana, vrućina- i gomile nespomenutih detalja koji se nikad ne dotaknu u igri zapravo ismijavaju sami sebe u ovoj pucačini.
Ipak, kao i mnogo puta dosad u razgovoru s Amerikancima na netu susreo sam se s popriličnom neozbiljnošću za diskusiju. Većina njih ima nekih dvadesetak godina. Argumentacija se najčešće vodi na nivou da se radi o igrici i da ih ona sigurno neće natjerati da idu u rat. S druge strane, nitko od njih nikad ne pokušava dotaći činjenicu da ima ljudi koji idu u vojsku te da usporedno s tim ova igra računa da manipulira masama.
Moguće je da se radi o liberalizmu, koji je postao apsurdan- afirmacijom svega i dopuštanjem svega razvija se nekakav pomalo zatucani mentalitet. Mentalitet koji se poziva na slobodu govora, iako ta sloboda u praksi zapadnjačkih društava ništa ne znači. Vaše pravo kao Amerikancu da govorite što želite neće promijeniti niti vaše društvo, niti politiku naroda. Ako mislite da rat u Iraku nije ispravan, imate pravo reći svoje mišljenje. Ali vaše mišljenje neće promijeniti činjenicu da se njemu kraj ne približava, ili se barem tako čini. Dopuštanjem svega, naše mišljenje postaje nevažno jer ne utječe na praksu kojom se društvo rukovodi.
S te strane, nevažno je i moje mišljenje u toj diskusiji. Mnogi pokušaji zatvaranja teme s onim "svatko ima svoje mišljenje" zapravo je najbolji dokaz kako Fukuyamina demokracija nije ništa drugo nego iluzija. Jer ako svatko ima svoje mišljenje- kako se društvo može uspostaviti?
I da, trebam curu. I ide mi na živce što danas ,eto, pišem o kompjuterskim igricama.
Post je objavljen 03.07.2006. u 23:40 sati.