Pregled posta

Na zidu stare, napola srušene kuće, opazih raskošnu bujnu biljku.
Rascvjetalu biljku krumpira. Divan primjerak.
Kako li je samo dospjela na ovaj zid?
Sigurno neplanski.
Potražio sam krumpir iz kojeg je izbilo toliko lišća i cvjetova, kao da se natjecao za prvu nagradu.

Na moje veliko iznenađenje, listovi su visjeli na peteljci koja je izlazila kroz pukotinu zida.
Sagnuo sam se i kroz nizak otvor na vratima vidio dugu, ogoljelu peteljku kako uza zid izlazi van.
U jednome starome drvenom sanduku, posve smežuran, ležao je gomolj krumpira.
On je dao sve od sebe da mi kaže kako se u prirodi sve snažno probija k svjetlu.

Tko daje sama sebe,
može činiti čuda.

P. B.