Marketing
Međugorje
Pa eto, i to je prošlo.... Još je jedno prelijepo iskustvo iza nas. Dojmovi su više-manje skupljeni, i mislim da se ne razlikuju baš previše od jedne do druge osobe. U jedno sam sigurna - svatko od nas može posvjedočiti taj mir. Taj neopisiv, prekrasan...jednostavno...mir. Međugorje kao da je odvojeno od cijelog svijeta, kao jedna mirna, mala lijepa oazica u svijetu.
Tempo nam je bio jako brz, časna Biserka se zaista potrudila da vidimo, čujemo i doživimo puno toga. jedino što nam je eventualno tamo nedostajalo je spavanje jer za to nije baš bilo previše vremena, a i kad ga je bilo, rijetko tko je mogao zaspati... U subotu, čim smo stigli, odma smo išli na Križevac. Nekoliko ih je išlo boso i gore i dolje - zaista, velika žrtva! To ''planinarenje'' je stvarno prekrasno jer se možeš opustit, stopiti s prirodom i zaboraviti na svoje probleme... Iako pomalo naporno, prekrasno. Naravno, molio se križni put, tako da smo imali teme o kojima možemo razmišljati... A kad smo se popeli gore - to je tako dobar osjećaj! O pogledu sa vrha brda ne moram ni pričati... Nakon što smo sišli dolje, obišli smo zajednicu Čenakolo i Oazu mira, zatim ručak i malo odmora. Navečer smo imali ispovijed, svetu misu i klanjanje koje je bilo prekrasno. Bilo je posebno jer se pjevalo i molilo u više jezika. Između svete mise i klanjanja smo otišli do onog poznatog kipa Isusa koji plače (kip je prelijep, tako je velik i zrači takvom toplinom... inače, napravljen je tako da je na zemlji polegnut križ, a nad njim stoji Isus, Velik - toliko da su mu koljena na nekih metar i pol (iz kojih idu suze - i kako obrišeš jednu suzu, dolazi i druga - i tako skroz), a sve to simbolizira uskrsnuće... tu su mnogi osjetili baš onu pravu prisutnost Isusa Krista i dobili mnoge milosti). Navečer smo se okupili u našoj sobi kako bi podijelili dojmove. Sutradan opet rano ustajanje, a zatim smo išli na Brdo ukazanja. Za mene je to bilo najlijepše iskustvo jer smo na svakom otajstvu stali, pa nam je časna pričala (ili smo samo molili) i na kraju otpjevali neku pjesmu (jer smo ovaj put ponijeli i gitaru). Nakon toga posjet još jednoj zajednici sičnoj Oazi mira (nisam sigurna kako se zovu, pa ću bolje prešutit), sveta misa i pokret doma. U autobusu smo zadnja dva sata bez prestanka pjevali i bilo je prekrasno...
Zapravo sam se totalno iznenadila kako je tamo jer sam čula da je Međugorje jako iskomercijalizirano, a sad sam shvatila da to uopće nije tako... Stvarno mi je drago što sam bila tamo!
Ovo je bilo ukratko, nadam se da će me još netko nadopuniti...
Marina
Btw - što se tiče slika, ja ih nažalost ne znam staviti!! 
Post je objavljen 03.07.2006. u 19:49 sati.