svatko od nas ima nešto njemu drago,neprocijenjivo..te male stvari čine nas sretnijima i podsjećaju nas da uvijek ima onih koji nas vole,brinu o nama i misle na nas.to mogu biti poruke,pisma,nakit,plišane životinjice ili nešto slično..ja imam par stvari bez kojih ne bi mogla zamisliti djetinjstvo,školovanje i cijelo svoje odrastanje.to su stvari koje mi namame osmjeh na lice bilo kada i bilo gdje,jednostavno sam duboko vezana uz njih.pa evo,da krenem..
prije par godina kada je jedna od mojih najboljih frendica, ana ,otišla u srednju školu ja sam ostala u osnovnoj i naše se druženje znatno prorijedilo. kreativna kao i uvijek ana se sjetila da bi bilo stvarno super kada bi jedna drugoj pisale pisma i tako nadoknadile sve ono vrijeme koje nismo zajedno.tako je i bilo.pisamca su se redala jedna za drugim,a sada kada se ponovno vidimo skoro svaki dan, ona su samo jedna od jako lijepih uspomena u mom ormaru! i svaki put kada sam tužna ili mi nešto nije po volji pročitam ih i znam da imam uz sebe osobu kojoj je stalo do mene.
ako malo bolje pogledate,vidjet ćete da se među silnim pisamcima nalazi jedan papir s crtežom i porukom "voli te seka". možete pretpostaviti da se tu radi o umjetničkom izražavanju moje seke.vjerojatno je to bio jedan od onih dana kada smo se znale posvađati pa je ona kao znak pomirenja napisala pismo svojoj najdražoj sekici-meni naravno
ali to je samo jedan mali dio..jer,bilo je tu dosta svađa i iza svake je uslijedila neka umjetnina! hehe;)
idemo sad malo na ljubavno područje..joj,sad mi je malo i bed ;)
uglavnom,rano sam ja krenula s tim zavođenjem.mislim da sam bila 2. ili 3. razred kada sam dobila ovaj lančić na dar.dečko se zvao dario i bio je moja prva prava simpatija.mislim da su mi šarm i treptanje okicama tad više palili nego danas..šmrc! a trebalo bi biti baš obratno..
ova narukvica je poklon od moje anči..uglavnom dofurala mi ju je jučer s maturalca.nije baš dugo prošlo a odmah sam znala da će to biti jedna od the stvari! i eto..ne odvajam se od nje!
došli smo i do prstenčića.uglavnom to mi je poklonio moj dragi tata za 16.rođendan! čak smo ga išli zajedno birat i zato mi je još draži,jer ne mogu zamislit mog tatu da nešt kupuje samnom,onak,to izludi i žensku a kamoli ne njega!khm..zato smo valjda i bili gotovi za 5 minuta,a ja sam si baš mislila još nešt izabrati..kak me pročitao!
100% sam sigurna da ste vi svi jedva čekali kraj 8.razreda pa da konačno možete nabaviti iste majice i biti face u njima.tako sam i ja! joj,baš sam bila ponosna na svoju majcu,iako danas bi ju sigurno drugačije ukrasila,i sigurno bi maknula sva ona srčeka oko mog imena(fakat sam bila zaljubljena u sebe,katastrofaaa)
al bez obzira na to,ova majica ponosno stoji obješena na mom prozoru i svaki put kad ju vidim sjetim se tih dana i pomislim..." joj,hvala Bogu šta sam se maknula iz te škole " !!
ž
jedna od stvari bez kojih ne mogu odkad sam prestala grickati noktiće su lakovi! jednostavno ih obožavam,imam ih u svom mogućim bojama i baš sam opsjednuta s njima! ovo su mi dva naj,naj..
evo napokon nečeg šta nije moje.ove naušnice je dobila moja seka za rođendan,a pošto je tad bila još premala da ih fura ja sam ih prisvojila.ne nosim ih baš često jer su full teške,al ne znam..drage su mi jako!
ah knjige..nisam baš luda za njima al ova me oborila s nogu!ja sam vječni i nepopravljivi romantik i valjda sam zato tu knjigu pročitala 20 puta(al stvarno) i neće me čuditi ako ju još toliko puta pročitam.to je inače poklon moje mame meni za rođendan(11.brijem) i rekla mi je da joj je namjera bila da mi probudi ljubav za knjigama.eh,kad bi svaka knjiga bila kao ta možda bi i uspjela..svejedno,još ima nade za mene! mama, don't give up
joj,sad ćete se polomit al nema veze!uglavnom,kad je moje malo selo bilo aktualno među estradnjacima u njemu su nastupali teensi i maja šuput.kao klinka omamljena njihovom pojavom i "ljepotom" (da,bila sam zaljubljena u danijela benija) bila sam prva u redu za autograme!danas kad se sjetim toga pucam od smijeha.tu se potkrao i autogramčić našeg slavnog kranjčara(koja sam ja faca)!al ne,u njega nisam zaljubljena,ne oduševljava me baš u zadnje vrijeme..
i na kraju,zadnje ali ne manje vrijedno,kipić i slikica sv.ante padovanskog koje mi je mama ove godine donjela iz Italije!slikicu nosim u novčaniku,a kipić mi stoji na ormariću kraj kreveta da me čuva od svih onih čudovišta iz filmova kojih se bojim kad idem spavat..šalim se naravno,al istina je da ih se bojim tu istu večer kad ih pogledam!
pusa od črnkice
Post je objavljen 03.07.2006. u 19:31 sati.