Marketing
Skrusena ispovjedaonica jedne babe
Jer sam lijena. Jer je zvizdan (iznad 30). Jer se polako pretvaram u Anglo-Saksonku (izgorih na brightonskoj plazi danas ko najogavnija seljacina - izgorilo mi lijevo rame). Jer ne radih danas. Jer potraga za bikinijem u kojem ne izgledam ko Zetor kombajn/motokultivator u jednom i dalje traje. I jos tisucu jer.
Kakvih se sve strahota i uzasa i strava i nocnih mora ne nagledah u ovih par dana u nje, nje, nje i nje skruseno priznajem da nemam bas nikakvih strahota za prijavit. Vecina mojih grijeha se svodi na to da sam u mladjahnim danima posto-poto htjela bit babuskara. A sad me babuskarstvo vec dobrano stiglo i nema mi pomoci.
1) Dio jednog od ormara. Sveukupno ih je 2. Puna. Dupkom. A sve zbrda-zdola. Da mi mate' vidi ovo ne bi joj bilo lako.
2) Nekad su mi jakne bile fetis. Sad vise ne. Ovo ne bih na sebe ni mrtva, ni ziva vise tandrcila. Nekoc zivjeh u zabludi da cu bit poslovna i uspjesna zena. Umjesto toga postadoh zena-koja-se-bavi-umjetnoscu. A slobodnoumjetnicki integritet si mogu macku o rep zakacit. Ko i ovu jaknu. Ko je hoce uzet, saljem mu je. Placam i postarinu.
3) Ovo i nije tako lose. Ali nije upalilo sa Gruzijcem kojeg htjedoh obrlatit dok mi je meka i podatna ramena pokrivala ova jaketa. Umjesto toga zalijepio mi se neki fotograf. Koji je bio ruzan. Dakle, losa sjecanja cine i jaknu losom. Nikad je vise poslije ne metnuh. Nazvala bih je jaknom zaljenja i ceznje. Jakna zvana ceznja. I sam Tennessee bi mi pozavidio na ovome.
3) Nekoc zivjeh u zabludi da mi uzorak ogromnih cvjetova dobro stoji. Zabluda je moje drugo ime. Opet ponavljam, nije sos los, ali je bapski. A tek kad se sjetim da sam prije par godina mislila da izgledam tako chic u njemu... Bozemipomozi.
4) Prada cipele. 'Prazne' i provincijsko dosadne. Koliko ih platih (ne usudim se rec), a koliko nosih (marginalno se vise usudim rec: 2x), treba mi za kaznu izvrsit potpunu lobotomiju mozga. Ili me mucit skakljanjem guscjim perom. Moze se vidit i prasina koju ne obrisah sa njih ima vec ohohoho godina. Za bolju autenticnost. Strava.
5) Jos jedne cipele. Sodoma i Gomora! Babuskara i babetina u jednom. Dovoljno je da kazem da te cipele ovdje nose stare penzionerke i knjiznicarke usidjelice. Jer su izuzetno udobne. Jebo udobnost! Nemam pojma zasto ih jos uvijek drzim u ladici umjesto da zagadim okolis i frknem ih na smetliste!! Odvratno. Di mi je bio instinkt za modu prije 10 godina djavo bi ga znao!?
6) Top. Sasvim pristojan i solidan. I nosila bih ga ja. Da nije tako disproporcionalno napravljen. Za sise tijesan (odnosno, jedva ih strpam), a naramenice se ne daju regulirati. Tj naramenice su mi prevelike. Jerbo je to broj koji inace ne nosim, koji mi je prevelik. Ali u moj standardni broj nisu ove nesretnice mogle stat. Pa odo' broj gore. Situacija: tijesno u poprsju, naramenice klize. Seljobeljizam na djelu. Dakle, obuceno 1x i to u intimi sobe moje. Prizor koji je pri tom uslijedio bijase pregrozan. Akcija abortirana.
Svaki daljnji komentar je suvisan. Odo' si sad vidat izgoreno rame.
Post je objavljen 03.07.2006. u 19:57 sati.