e da i danas sam brutalno euforična,mislim da su to oni seratonini iz posta dolje,
Banane nisam jela,e one su ih isto pune,a Danac ih ne voli,fak!
dobro nisam ziher dal sam sretna il je to sam neki blaži oblik histerije,koji se manifestira nekontroliranim izljevima smijeha,totalnom iskrenošću prema apsolutno svima i pjevanjem(inače nikad ne pjevam,doktor mi zabranio),ma neka pate svi mogu bit nenormalna.
eto čini mi se da je to moj obrambeni mehanizam na stres.Smijehom protiv stresa!
inače tak malo čudno reagiram na negativne situacije.ak mi ikad priopćite nečiju smrt,vjerojatno ću se prvo početi histerično smijati,totalno nezgodno.evo deda mi je imao sprovod prije dva tjedna,pustila sam suzu kad je tip na trubi zasvirao neku ustašku i kad sam čula kako uže spušta ljes u raku.ostatak vremena mi je osmijeh bio prikovan na lice,čak sam i zapjevala tam u kapelici,,šta je život,,šaka,smiha,,šaka jada.ma dobro tugu je ublažilo puno faktora,vjerojatno i moja vjera u nešto poslije.
Neka si misli ko kaj hoće ja jedina znam koliko mene dere iznutra,a moj obrambeni mehanizam je takav,il se tuga i šok jednostavno tako manifestiraju.sve je to vjerojatno povezano sa živcima(koji mi nisu jača strana) pa eto mene puca uvijek na neku blagu euforiju,s tim da ona ne mora uvijek značiti nešto pozitivno.Mater me dobro pozna i žena se uvijek zabrine kad me vidi tak lagano euforičnu ,a pod velikim sam stresom ili sam saznala neku lošu vijest..jer mala je granica izmeđe tog stanja i grčenja od boli i tuge i valjanja po podu..na granici ludila..eto pretežno sam normalna..mislim da nije kritično..
danas je sam takav dan,,sam sam malo ubrzana,kaj i nije loše.
Post je objavljen 03.07.2006. u 19:02 sati.