Ogromna i vrijedna tvrtka Croatia osiguranje i dalje je u rukama države. Predsjednik uprave već je nekoliko godina HSLS-ovac Hrvoje Vojković koji je na spomenutu poziciju stigao političkim dogovorom i kombinacijama. Nedavno je Vojković pri svečanosti otvaranja jednog Hvarskog hotela imao manji incident sa fotografom Slobodne Dalmacije koji ga je fotografirao dok se ovaj zabavljao sa svojom mlađahnom (buduća studentica) pratiljom, pri čemu su se mladi zabavljali kao da oko njih nema žive duše. Uskočio je Vojkovićev stranački kolega koji je napao fotografa i sve se pretvorilo u priču za žuti tisak i rekli bismo – skandal.
No, osobno me niti malo ne zanima što je nakon petnaest godina braka rastavljeni Vojković pronašao utjehu u, kako sam kaže, budućoj studentici, deset je puta gorja stvar što njegovu ostavku na mjesto predsjednika uprave CO traži ni manje ni više, nego njegova stranačka šefica Đurđa Adlešić. I eto, tako je to kada država (tj. politika) ima vlasništvo nad ogromnom firmom koja bi trebala egzistirati na tržištu. Đurđa Adlešić, protiv koje također nemam ništa osobno, ali čija stranka gotovo da nemože prijeći izborni prag, skida po političkoj liniji predsjednika uprave tvrtke koja zapošljava više ljudi nego što HSLS ima članova! Iako Croatia osiguranje već godinama ima pad udjela na tržištu, kad se zrelo analizira konkurencija s kojom se ta tvrtka bori na tržištu, Vojkoviću se ne može predbaciti loše poslovanje. Samim tim što je preuzeo tvrtku koja je nastala u komunističkom sistemu, sa dobrim dijelom kadrova izraslih u netržišnim uvjetima i bez prave slike kako se suprotstaviti predatorima poput Allianza, Grawea, Generalija i sličnih, Vojković je uspio sačuvati stabilno poslovanje i spriječiti da gubitci udjela ne budu i drastičniji. To što Adlešićeva smatra kako je njegov privatni incident loš za image HSLS-a, nema nikakve veze sa poslovanjem tvrtke i po stoti put pokazuje kako su politički kadrovi, pa bila to velika ili mala stranka, uvijek u kandžama te iste politike i kako se kao takvi ne mogu 100% posvetiti poslu i fokusirati na napredak tvrtke. U nekakvim normalnim okolnostima o Vojkoviću bi raspravljao Nadzorni odbor tvrtke, ocijenio da li spomenuti incident može imati utjecaja na poslovanje firme i sukladno tome donio prijedlog skupštini dioničara o ostanku ili odlasku predsjenika uprave. To što njegovu sudbinu kroji predsjednica stranke, katastrofalan je uteg za napćenu državnu firmu, koliko god to ona tako ne izgledala...
Spajanje Vjesnika i Narodnih novina
Jutarnji list objavio je kako država sprema spajanje Vjesnika i Narodnih novina. Nedavno kritizirani od oporbe kako se maćehinski odnose prema Vjesniku, vladajući su brže bolje osmislili, rekao bih, genijalan potez, koji će svojim sinergijskim učincima pokrenuti ne samo HDZ i Hrvatsku, nego i medijsko tržište u ovom dijelu Europe. Nezapaženo je prošla informacija kako je prosječna plaća u dvjema firmama oko pet i pol tisuća kuna, što je 1000 kuna više od državnog prosjeka, više nego prosječna plaća u obrazovanju, a najbolje od svega je to što Vjesnik od devedesetih gomila stotine milijuna kuna dugova, naklada je sve manja, politički utjecaj trenutne pozicije evidentan i komičan, a odgovornost uprave nepostojeća. No, kako je aktualna vlast oprostila nogometnoj mafiji koja nema veze sa sportom 700 milijuna kuna, kako se možemo buniti financijskoj potpori jednoj ikoni hrvatske novinske povijesti, jednom skupu intelektualaca i naprednih mislilaca koji svakodnevno preispituju pozitivne i negativne pojave u našem društvu. Samo neka rade, nema veze što ih nitko ne čita...
Post je objavljen 03.07.2006. u 18:16 sati.