Marketing
Ferrara
Dijamantna palača:
Vodić, plemić, čuvar ??????
Stari fero:
Katedrala:
U pozadini ( prolaz kroz volat) je najstarija židovska četvrt u Europi:
Prvi veći grad kojeg smo posjetili bio je Ferrara, u prošlosti jako povijesno uporište moćne obitelji Este. Tu smo obišli Castello Estenese, Katedralu (samo okolo bila je zatvorena) Gradsku vijećnicu, dijamantnu palaču. Gradsko središte opasano je zidinama a u centar grada se ulazi preko pomičnog mosta. Sistem podizanja mosta je drugačiji nego u Dubrovniku. Dok okolo zidina u mutno-zelenkastoj vodi plivaju abnormalno velike ribe. Pokušala sam ih slikati ali voda je toliko mutna da nisam uspjela dobiti pravu fotografiju. Na ulazu nas je dočekao starinski luster kojeg su dodatno «ukrasili» željeznim prutićima kako bi se obranili od golubova. Skoro na svim građevinama sam vidjela takvu obranu od golubova, imamo je i mi pred Kneževim dvorom. Žao mi je ptica ali kad se uzme u obzir koliko njihov izmet ošteti vrijedne starine ipak ima smisla takvo nešto postaviti. Grad je miran poprilično tih kako u centru tako i u novom dijelu. Turisti se mimoilaze u skupinama bez veće galame i gužve. Dok sam lutala uličicama grada poučena starim iskustvom odlučila sam popiti kavicu u nekoj manjoj ulici. Tamo obično bude jeftinije i ukusnije. Nisam se prevarila, odmorile smo se, rashladile popričale sa ljubaznim vlasnicima i nastavile dalje. Inače ova cijela tura je poprilično naporna, program je pretrpan i nema se puno vremena za odmaranje i guštanje. Bojala sam se kako će to moja mlađa kćerka sve izdržati ali pokazalo se da je odlučna, uporna i bez pogovora dnevno je pješačila sate i sate. Zapažala je detalje vukla me za ruku i stalno izvikivala: vidi ovo, vidi ovo, obično su to bili detalji koje djecu privlače njima važne sitnice. Tako se silno sažalila nad konjem koji u vuče kočiju sa turistima. Svaka žila na tijelu mu se izbočila i stršala podno glatke kože. Skoro se rasplakala, zaključila je da su ti turisti okrutni što se voze kočijom. Mislila sam kako će ovo putovanje za nju ipak biti samo niz novih gradova sa puno detalje njome ne interesantnih ali silno sam se prevarila. Na putu doma ponavljala mi je talijanske riječi koje je naučila, nabrojala je sve gradove koje smo obišli, muzeje pa gdje je koja značajna slika, onda čak detalje da je krivi toranj visok 55 m. Stvarno me ta djeca nekada ostave ono Paf! Sve misliš ništa oni ne slušaju ne kuže, a ono sve detalje upiju ko spužvica. Zajedno smo se divili cvijeću kojeg ima na svakom kantunu. Toliko žele ukrasiti svoje okućnice, funjestre, balkone, radne prostore, restorane jednostavno imaju kulturu življenja na puno većem nivou od nas. Promislila sam samo kako bi bilo lijepo da naše vlasti u Gradu narede svim stanarima na Stradunu da moraju zasaditi ćerošpanje ili petunije kako bi samo Stradun izgledao božanstveno. Meni je i ovako lijep ali cvijeće je uvijek ures doma. Tu je i par slikica ova prva je prozor u potkrovlju ispred kojega je cvijeće a zgrada ima 5 katova.
Post je objavljen 03.07.2006. u 15:23 sati.