Pregled posta

Žrtve u Lugu

Ovaj tekst je tužan i govori o stradanjima ljudi poslije II.svjetskog rata.Posvećen je nevinim žrtvama.

Prošli tjedan bio je pokop posmrtnih ostataka 293 žrtve progona poslije završetka II.svjetskog rata u šumi Lug u predgradju Bjelovara.
Sv.Misu je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons.Josip Mrzljak.Prisustvovali su predstavnici Vlade,Hrvatskog Sabora,Županije,okolnih gradova,rodbine žrtava i gradjani(Večernji list).



II.svjetski rat donio je velika stradanja.Tako je samo na području Bjelovarsko-bilogorske županije,poginulo i ubijeno 3593 ljudi za vrijeme rata,a 2571 ljudi nakon rata.Broj vjerojatno nije konačan,jer se još rade istraživanja.
Na kraju II.svjetskog rata,pobijedili su partizani.Oni koji su bili na suprotnoj strani bojali su se,pa su bježali prema austrijskoj granici.Radilo se o jako velikom broju ljudi od nekoliko stotina tisuća vojnika različitih vojski,civila,žena i djece.Na Bleiburškom polju u Austriji,zaustavili su ih britanski tenkovi,oduzeli im oružje i predali jugoslavenskoj vojsci.Mnogi su već tamo ubijeni,a ostali su svrstani u kolone i tjerani pješke u obrnutom smjeru.
Jedan Slovenac je u Lugu držao govor i pritom je rekao da njegova slovenska udruga nastojio pronaći grobnice,istražiti ih i dostojno ljude pokopati.Izjavio je da po Sloveniji u šumama,jamama ima oko 170 000 do 190 000 poginulih Hrvata poslije II.svjetskog rata i oko 50 000 Slovenaca i pripadnika ostalih naroda.Slovenske i hrvatske vlasti,po njegovim riječima ne vode nikakvu brigu o tome,nego male nevladine udruge poput njegove,nastoje se brinuti i učiniti što mogu.
Dio ljudi koji su preživjeli put preko Slovenije,preživjeli su i pušteni su kući ili su uspjeli pobjeći.Moj djed imao je tada 17 god.,služio je vojni rok u domobranima.Bio je zarobljen i u koloni.Kada su prolazili kroz njegovo selo,primijetile su ga žene iz sela,izdvojile ga iz kolone i tako je preživio.
No,velik broj njih imao je drugačiju sudbinu.Bilo je više od 20 tranzitnih,sabirnih i radnih logora širom Jugoslavije poslije 1945.g.
Medju mnogim gradovima,koji su bili sjecišta koloni bio je i Bjelovar.Tu su bili prolazni ili konačni logori.Zatočenici su odvodjeni pred “brzometne” vojne ili “narodne” sudove koji su izricali smrtne ili zatvorske kazne,uglavnom bez prava žalbe.
Na području Bjelovara bilo je 9 gubilišta,a na području županije čak 58 (iz knjige Zdravko Ivković:Hrvatski križni put,postaja Bjelovar-Lug 1945.,Matica Hrvatska)



Jedno od tih gubilišta je i šuma Lug (na slici),gdje je ubijeno mnogo ljudi.Još i danas,vide se na stablima tragovi metaka i kuke za vješanje.Mučenici su bačeni u zajedničke jame.Do nedavno o tome se nije smjelo pričati i tek 1992.,podignuto je spomen-obilježje,veliki križ sa trnovom krunom.Iskopane su jame i nadjeni posmrtni ostaci 293 ljudi,vjerojatno ih ima još,jer nije cijelo područje još istraženo.Istraživanja posmrtnih ostataka radjena su u Zagrebu,pa su tek sada dostojno pokopani u novu grobnicu,zajedno sa žrtvama iz šume Trnovka.
Ubijen je i franjevac Sebastijan Šantalab,rodjen u Crkovcu kraj Lepoglave1913.g.U Gimnaziji Bjelovar predavao je vjeronauk,zamjerio se jednoj učenici,komunistički nastrojenoj,optužila ga je i tražila njegovu glavu.Uhićen je i ubijen bez suda u šumi Lug sa drugima 20. srpnja 1945.g.
Ferdo Gassmann,rodjen u Bački,porijeklom Nijemac,gvardijan samostana u Bjelovaru ubijen je 28.studenoga 1946.g i pokopan negdje pod plotom na bjelovarskom groblju.Bio je vrlo nadaren i drag čovjek,prevoditelj knjiga,pomogao je siromašnima.Jedno vrijeme,predavao je matematiku i fiziku.Uspio je pobjeći nekoliko puta,dok nije strijeljan.
Oba su dobila svoje ulice u Bjelovaru,a postoji i ulica Put žrtava u Lugu.

Napisao sam ovo,jer treba imati poštovanja prema žrtvama,od kojih su mnogi bili nevini,obični gradjani i seljaci.Svi ljudi po Deklaraciji o ljudskim pravima imaju pravo na život,pošteno sudjenje,pravo na žalbu,što oni nisu imali.Nisu imali ni svoje grobove,njihovi rodjaci nisu mogli pohoditi njihova počivališta do sada.Radilo se o velikoj nepravdi i nevinim žrtvama,koje ne zaslužuju da ih se zaboravi.Jedan poljski nobelovac rekao je:”Možete me ubiti,ali moja djeca,pisat će što ste mi učinili.”
Teško je graditi budućnost,kada nisu riješeni povijesni problemi.Trebalo bi istražiti masovne grobnice poput ove,posmrtne ostatke ljudi dostojno pokopati,bar to su zaslužili.
Mnogi od onih koji su to učinili,više nisu živi,a neki i jesu.Nema smisla se osvećivati i nanositi nove boli.Treba oprostiti,makar kako to bilo teško,jer samo se dobrim zlo briše.Treba moliti Boga za pokojne i za obraćenje krivaca i voditi poteze da se ovakva zla ne dogadjaju ni nama ni budućim generacijama.Previše je nevine krvi proliveno.

Gospodine svemogući Bože,molim Te,po dragocjenoj krvi koju je Tvoj božanski Sin Isus prolio iz svojih svetih ruku i nogu,pomozi dušama u čistilištu stradalima za vrijeme i nakon II.svjetskog rata.Smiluj im se,kako bi Te hvalili i slavili u Tvome veličanstvu kroz svu vječnost.Amen.

Pokoj vječni,daruj im Gospodine i svjetlost vječna,svijetlila im,počivali u miru Božjem.Amen