nedjelja. kiša, plus dvajšest. nema sunca, nema meseca. ja bauljam okolo ko klinac izgubljen u šoping centru.
ima tih nekih dana kad ne znam ku'ću sa sobom. ono, neka nelagoda me pere u kombinaciji s nemirom. onda dok se to desi ja pogledam na kalendar. nakon toga obično kažem jedno dugo: "ahaaaaaa..." puno razumijevanja za sebe. a nekad, dosta rjeđe, namrštim se i zabrinuto kažem: "hm. hmhm."
danas je bilo ovo hmhm. opće ne znam zakaj bi došla jesen ak kalendarski nije na rasporedu. a onda s druge strane, prije tri tjedna sam furala zimske čizme jer su me zeble noge i dobila sam upalu mjehura, tak da kalendar opće ne mora biti neko mjerilo.
e, dok se desi taj specifičan filing di sam šta sam di su svi, obično se zalomi da nikog nema. ko za inat, svi su negdi i ja se mogu jebat (ak imam s kim ofkors:). mobitel šuti ko da je krepo, ja mu opipavam puls i zabrinuto odmahujem glavom ko nekad doktori što su dolazili u kućne posjete i liječili pijavicama, al jebga, pomoći nema. ne daje znakove života. moj mob je klinički mrtav. zapravo na respiratoru je, u vegetativnom stanju.
ja ne znam zakaj je to tak. kak se jebemu UVIJEK potrefi takav dan i polumrtvi mob. mora da je stvar u širenju vibri u svemir, kaj ja znam. mora to bit jer drugog objašnjenja nema.
još sam da detektiram zakaj me danas neka frka ulovila, to mi fakat nije jasno. mislim okej, nije frka neg nekaj čudnog. možda zato jer sam zadnjih tjedan dana provela u jurnjavi i raznoraznim društvenim događanjima pa sam zaboravila biti sama...? a možebitno da je to.
jer to je ko kad skačeš iz ledene vode u onu od 35 stupnjeva, šokovit osjećaj za tijelo i organizam cjelokupni. a bome sam ga i klackala u zadnje vrijeme, kaj je je. već mi se manta, mora da je to.
idem leć. udahnut....izdahnut....
eto.
Post je objavljen 02.07.2006. u 21:29 sati.