Zračni rat na toplim plavim morima Sredozemlja
Nakon što su Savezničke kopnene postrojbe zauzele Siciliju sredinom mjeseca kolovoza 1943. godine, postrojbe ratnog zrakoplovstva sila Osovine pretrpjele su strahovite gubitke od kojih se više nikada neće oporaviti. Na drugoj strani pak Savezničko ratno zrakoplovstvo dosiže vrhunac svoje moći i više im nitko nije ravan na toplom nebu iznad još toplijih mora Sredozemlja. Sve zrakoplovne luke i sva zrakoplovna uzletišta (Sicilija, Malta i sjever Tunisa) snažno brane i drže Savezničke taktičke zračne snage. To su snažne zrakoplovne anglo-američke grupacije (lovci, lovci bombarderi, laki i srednji bombarderi i brzi izvidnički zrakoplovi) sveukupno negdje oko 100-tinjak eskadrila riješenih da osujete sve i svakoga u zračnom prostoru toplih mora Sredozemlja. Ako pak bi kojim slučajem nešto i krenulo naopako, ili ne daj bože po zlu, za Savezničke kopnene snage, iz sjeverne Afrike mogu se vrlo brzo pojaviti 24 eskadrile američkih teških bombardera za dnevna djelovanja i 8 britanskih eskadrila za noćna djelovanja. (to je zapravo strategijska snaga Saveznika – po Athumanunhu) Isto tako, te snažne bombardere podupire iz zraka 1395 brzih lovaca riješenih da se pojave bilo kada i bilo gdje i da zapodjenu veličanstvene zračne bitke. To je dakle ukupno 1395 lovačkih zrakoplova, 703 srednjih i lakih bombardera, 461 teških bombardera, 162 noćna bombardera i 406 prijevoznih zrakoplova. Nasuprot ovim moćnim zrakoplovnim snagama, hrabro stoje zrakoplovi njemačke 2. zračne flote uz potporu talijanskog razbijenog zrakoplovstva (Regia Aeronautica). Jedina pomoć na koju njemačke postrojbe mogu računati su snage sastavljene od šest skupina lovačkih zrakoplova i četiri skupine lovaca bombardera, te još nekoliko skupina bombardera tipa Junkers Ju-88 i nešto izvidničkih zrakoplova. Ozbiljnije im u pomoć mogu priteći samo njemački zrakoplovi koji baziraju na uzletištima Francuske.
Post je objavljen 02.07.2006. u 20:27 sati.