Razmislite na par trenutaka što vam se sve gadi.
Ali onako, istinski.
Da bi najradije da toga nema.
Da vam se želudac okrene i koža naježi, a cijeli dan ode u kurac totalno kad se slučajno s time sretnete.
Da poželite uzeti lopatu i zakopati to nešto tako duboko i temeljito da ga ni mislima ne možete dosegnuti.
I pritom ne mislim na stvari tipa usrane pelene, žabe, pauci, slinave maramice, divovski skakavci i to.
Prije mi na pamet padaju "vrline" kojih je ljudski rod kao takav prepun.
I ponosi se time.
Zvučat će u prvi tren hitlerovski i ogavno... ali mrzim... prezirem slabe ljude.
One koji se samosažalijevaju i grade oltare svojoj slabosti i boli.
Pogotovo ako su nadrkani na ostatak svijeta jer su svjesni da su slabi.
Pa udaraju gdje boli i to onda kada najviše boli.
Onda si car.
Ma pravi faker, nema ti ravnog.
Ne dao dragi Bog da netko drugi slučajno bude u sličnom položaju, a podnosi ga bolje.
U tom slučaju, braco, kopaj si grob.
A ostatak vremena kese svoje zube tebi u facu misleć da pušiš fore da su oni prijateljska lica i djeca u duši, dok bi se prije moglo reći da su nedonoščad u glavi.
I iza leđa fino drže čajnu žličicu spremni da ti njome iskopaju oko u slučaju da ne klimaš dovoljno glavom u znak slaganja s njihovim monolozima u modalitetu afričke narikače.
Živjela mentalna eugenika.
And all of you, fucks- get a personality.
Kad prihvatite sebe, prihvatit ćete i druge.
Do tada možete jedino biti egocentrično-materijalističke primadone.
Post je objavljen 02.07.2006. u 19:40 sati.