Ponekad znaš da je netko takav I takav,iako si ga vidio tek 2x,3x,4x.. Ponekad sasvim sigurno znaš.
To je čarolija, ali je stvarna. ..i ta kreativnost je nužna.
Naša stvarnost je opipljiva, a naša stvarnost je I neopipljiva.
To je nekakva poetičnost života,kojoj se moramo prepustiti.
Jer kad nebi.. uništili bi većinu želja, nadanja I ostvarenja..koja nadilaze naše isplanirane živote,već su dapače,'slučajnosti' kojima se prepuštamo htjeli-nehtjeli, zavaravali se ili opirali.
Ponekad je tako.i ponekad treba samo..prestati pričati.
Život je jedna velika poetična dimenzija u kojoj mi plutamo fizički stvarni I duhovno nama nestvarni.
Nepoznato je ono što nas nuka na osjetljivu kreativnost, kao što je naša poneka ljubav -ljepota i nužnost.
I kako ponekad znamo što želi onaj tamo kojeg ne poznamo..i gdje će se pojaviti, I kako će se nasmijati, I što će izgovoriti.
Ma kako to samo znamo….
Post je objavljen 02.07.2006. u 16:25 sati.