Marketing
Tajna na dnu jezera
-Ok, zovite me Ami! Ne Amy, nego baš Ami!-zakriještala sam. -Ami? Otkud ti to? Mislim, ok je ime, kratko i razgovijetno, ali.. AMI? - po prvi puta me zbunjeno Hella upitala. -M'da, jučer sam cijelu večer razmišljala o tome (nisam imala pametnijeg posla) i na koncu sam zaspala. Sanjala sam moju baku u Americi koja je bila sa svojom prijateljicom Ami. Eto, otuda to.-objasnila sam. -Ok, ti si šef.-slegnula je ramenima. -Ajmo na livadu, ljudi nas čekaju!
***
-Danas bismo mogli malo vježbati. Tena...Mislim, Ami, sjedni i gledaj.-rekao je Joshua također sjednuvši. Na tratinu je odnekud doletio Tobey te podigao Noru (levitacijom) koja je zažmirila. Nedugo zatim sam vidjela Hellu kako izvodi neke čudne akrobatske figure. -To nikada svjesna ne bi mogla napraviti-šapnuo mi je Joshua. Zatim je Tobey podigao kamenčugu i bacio je na Felidae. Felidae je samo podigla šaku i razmrskala tu kamenčugu u milijun sitnih komadića. Nakon toga se pojavila Spatt na leđima jedne od onih ptičurina. -Zar nisu te ptice opasne?-upitala sam Joshuu. -Za Spatt nisu.-odgovorio je. Promatrali smo Spatt pogledom uprtih u nebo. Spatt je kasnije nestala samo tako. -To ju je Felidae teleportirala. Vidiš?-pokazao je prstom na kraj šume. Ptičurina je nestala, a Spatt se iznenada pojavila ispred nas. -Daaj lakše malo!! -zaderala se Spatt na Felidae. -Pa imam osjećaj k'o da si mi otrgnula kožu s tijela!" Svi smo se nasmijali, ali nitko od nas nije primijetio da Helle nema. Nešto mi je bilo čudno, no još uvijek nisam shvaćala u čemu je poanta. Nastavili smo pričati, šaleći se na račun Felidaeine "grive" i Joshuinih škrga. Nedugo zatim......
-Evo mee!!!-derala se Hella slavodobitno, držeći nešto u rukama. Trčala je prema nama iz smjera šume. -'Di je ona bila?? Zar nitko nije primijetio da je nema??-povikala je Felidae. -To je zbog mene....-rekla je Nora crveneći se. -Natjerala sam vas da zaboravite na Hellu i prepustite se šalama dok ona ode u šumu. -Zašto?! Hella, zašto si išla u šumu?-upitao ju je Tobey. -Zbog ovoga..-rekla je Hella podižući neki papir u rukama. -To vam je pismo. -Pismo?-upitala sam. -Kakvo? -Pismo u kojem je objašnjenje što tražimo u jezeru.
-Pa? Što onda tražimo? I uostalom, otkud ti to pismo?-upitala sam ju osjećajući kako mi ego raste. -Tražimo ogrlicu od kraljičine kćeri. Mislim, barem sam tako shvatila. A pismo mi je dao ni manje ni više nego sam Keith Kimberlin!-osmjehnula se od uha do uha. Sad sam pak osjećala kako mi samopouzdanje pada. -Tko je, dovraga, Keith Kimberlin?-pitala sam ozbiljno. -Umirovljeni satnik koji se prije borio na ovom dijelu. Tu gdje sada stojimo je nekoć bilo ratno bojište. Kraljica mu je osobno predala to pismo i naredila da negdje sakrije tu ogrlicu gdje je nitko neće moći naći. Naravno, najbolje rješenje jje staviti ju tamo gdje kraljičina sestra ne može. U vodu. I to još na dno. Za nas smrtnike je problem u tome što je to jezero na drugom kraju šume, ali uz malo vježbe, možda i uspijemo.-završila je Hella. -Ali ako je bila poanta sakriti ogrlicu, zašto je sada vadimo iz jezera?-upitala sam. -Dobro pitanje. Ni ja sama ne znam. Ali noćas sam imala viziju. Kraljica me je preklinjala za pomoć i da joj natrag donesem tu ogrlicu i da je to pitanje života i smrti." Zadrhtala sam. -Evo, ovdje je slikovni prikaz kao bi ta ogrlica trebala izgledati.-Hella nam je svima pokazala sliku:
-Kraljica me je upozorila da će se njena sestra vjerovatno pokušati dokopati ove ogrlice kada ju izvučemo iz vode. Važnost ove ogrlice je u crnom kamenu. Nipošto se ne smije toga dokopati inače će pokušati istrijebiti sve smrtnike i zavladati nad kraljevstom Ravenhood i Zorian.-rekla je Hella tiho. Svi smo neko vrijeme šutjeli, a zatim sam ja progovorila:-Moram ići vježbati zadržavanje stvari na jednom mjestu. Vidimo se sutra!"
Krenula sam tiho koračajući prema izlazu s livade razmišljajući što će nam donijeti sutrašnji dan....
Post je objavljen 02.07.2006. u 13:07 sati.