Ustajanje u 3.56, preduhitrio budilicu. Jutarnja higijena, obilazak blogova. Čekam autobus 15 minuta, ipak stižem na kolodvor na vrijeme, ne radi novinski kiosk. Sam u kupeu, noge u zrak, uspijevam malo i odspavati. Na sastanak stižem na vrijeme, ljeto je, samo zahvaljujući mom dolasku imamo kvorum. Manje polemika nego obično, par mojih prijedloga se odbacuje s obrazloženjem da ne spadaju u sindikalnu problematiku. Deja vu. Ručak s predsjednikom i dijelom vodstva sindikata, na moju primjedbu da smo s Hrvatskom suma sumarum dobili samo mnogo bolje ceste, ispravljaju me punim pravom, i vecee, i vecee. Nakon ručka pivo s blog heroinom (Zucker kommt zuletzt). Mnogim blogericama se moralo u to vrijeme dobro štucati. Povratak u Rijeku, pun vlak. Trebam u vece, pivo radi, tip se neće maknuti, blago ga odgurujem. Pogleda me čudnim pogledom punim mržnje. Na povratku primjećujem da su to mladi s posebnim potrebama na izletu u Zagreb. Opet mi je na putu, ovaj put ga blago tapšem po ramenu i pažljivo se provlačim, vidim da je to voditeljica grupe u kupeu primjetila i da joj je neprijatno, dajem očima znak da je sve u redu. Neposredno pred Rijekom šokiram konobara koji drijema u uvijek praznom vagon restaurantu tražeći piće.
Post je objavljen 02.07.2006. u 11:57 sati.