Marketing
Nebeska harmonija
Ovo je valjda jedina knjiga o kojoj mogu nešto napisati i prije negoli sam ju pročitao. Naime, radi se o jednoj od najvećih knjiga moderne mađarske književnosti - Harmonia Caelestis Pétera Esterházyja. U njoj je na jedan sasvim neuobičajen i zanimljiv način okupljeno pet stotina godina obitelji Esterházy, a to vam ime, ako imate kakve veze s mađarskom kulturom, doista može nešto značiti, pa makar i samo da ste ga usputno čuli negdje. Iako ima preko osam stotina stranica, knjiga je tako izvrsno prevedena (Xenia Detoni) da nećete niti gledati na kojoj ste stranici. Frakturu posebno moram pohvaliti ta to što me navukla na mađarske pisce. ;-)
Negdje sam pročitao kako je Péter Esterházy na Harmoniji Caelestis radio desetak godina, i da je to njegovo najznačajnije djelo do sada. Prije toga sam od njega pročitao samo "Istu priču" (koju je napisao u suradnji s Imreom Kertészom) i "Hrabalovu knjigu". No niti jedna od te dvije nema toliko kvalitetu kao "Harmonija caelestis". Čuo sam isto tako da je ovaj roman pobrao i mnoge nagrade, između ostalog i Mađarsku književnu nagradu 2000. godine, Sándor-Márai nagradu, onu Herderovu, Premio Circeo, Grinzane-Cavour nagradu, Mirovnu nagradu njemačkih nakladnika i knjižara, i tako dalje. Isto tako, roman je preveden na gotovo sve europske jezike, uključujući i njemački, engleski, talijanski, francuski, češki, poljski, švedski...
Kompozicija romana očituje se u dvije glavne cjeline. Prva kroz lik oca govori o Esterházy precima te povijesti Mađarske, kako države tako i kulture. Dio se zove "Numerirane rečenice iz života obitelji Esterházy" jer svaki odlomak ima svoj broj, a ti isti brojevi se nižu u nedogled, naglašavajući koliko je očeva prošlo kroz povijest te aristokratske obitelji, naglašavajući njihove mane i poroke, isto tako i vrline pojedinih. Autor očeve, odnosno svoje pretke, svrstava u nekoliko skupina očeva, ovisno o njihovim zaslugama tijekom života. Ovdje autor nije ponosan što se nalazi u takvoj obitelji koliko bi se očekivalo - to se jedino može vidjeti u tome što je o obitelji napisao roman. Ne prepušta se osjećajnosti, već samo glatko iznosi činjenice koje poput kamenčića u mozaiku slažu obiteljsku povijest kroz pola tisućljeća. Harmonia Caelestis inače je naziv zbirke od 50 crkvenih napjeva koje je skladao palatin Pavao izmedu 1685. i 1702. godine, nakon oslobađanja Mađarske od Turaka, a koju je jedan od Esterházyjevih objavio.
Péter Esterházy rođen je u Budimpešti, 1950. godine. Iako je završio školu za inženjera, od 1978. godine radi kao pisac. Prva knjiga mu je bila "Fancsikó i Pinta" ("Fancsiko és Pinta"), što je bila zbirka kratkih priča. 1990. godine izdaje roman zvan "Hrabalova knjiga" (Hrabal könyve"), koji govori o supruzi Bogumila Hrabala, trudnoj i koja vodi zamišljeni razgovor sama sa sobom, razmišlja o djetetu koje nosi. Najveća priznanja je ipak dobio za "Harmoniju caelestis", koja je izašla 2000. godine. Čuo sam kako knjiga ima i nastavak, koji je napisao kad je saznao da je njegov otac bio špijun komunističke tajne službe. Mnoge nagrade koje je primio čine ga jednim od najznačajnijih mađarskih pisaca, koji se može mjeriti s Bélom Hamvasem i Imreom Kertészom. :-D
A za kraj, malo iz kritika:
'Harmonia caelestis, oko 500 godina povijesti obitelji Esterházy, gotovo pola tisucljeca madarske, austrijske, ceške, dakle srednjoeuropske povijesti. Huni su došli i prošli, Turci takoder, zatim Nijemci, pa Rusi, samo su Esterházyjevi ostali, jedan otac za drugim, samo jedno nije pravocrtno: pripovijedanje. A kako drukcije? Otac, ta sveta rijec, stoji u romanu gotovo besmrtan, on je esterházyjevski razlog postojanja, nepokretni pokretac, prapocelo, cas star, cas mlad, cas ratnik, cas izbjeglica, cas velikodušan, zatim opet zloban, cas slijep, cas vizionar, cas u zlatnom runu, zatim tajni savjetnik, a na kraju sin postavlja ironicno pitanje: "Što je razlika izmedu Boga i mojega dragog oca? Razlika je dobro vidljiva: Bog je svugdje, a moj dragi otac nasuprot tome i moj je dragi otac svugdje samo ne i ovdje."' Michael Naumann, pohvalni govor povodom dodjele Mirovne nagrade, Frankfurt, 10. listopada 2004.
'Praznik za europsku književnost. Rijetko je koja knjiga u posljednje vrijeme bila tako opušteno promišljena, tako napeta sadašnjošcu i natopljena poviješcu, tako bogata drskim smijehom i najdubljom tugom. Zahvalni smo na velikom europskom romanu.' Lothar Müller, Süddeutsche Zeitung
'Ovo djelo zakljucuje književnost dvadesetog stoljeca. Ne smije ga se citati iskljucivo kao povijest obitelji Esterházy. Citav zemaljski život je golem labirint ogledala. Sve sjaji i svjetluca poput golemog baroknog lustera.' László Földeny
'Glava Pétera Esterházyja ima dvije polovice. Zabava i ozbiljnost ili život i postojanje. On s lakocom povezuje dvije polovice.' Verena Auffermann, Deutschlandradio
'Od silne lakoce, carolije nasmijane melankolije, hvata nas sjeta. To takoder cini Harmoniju caelestis divnom, cudesnom književnošcu.' Ulrich Weinzierl, Die Welt
Uživajte!
;-) Boris
________
* Informacije o knjizi preuzete sa službenih stranica hrvatske izdavačke kuće Frakture.
Post je objavljen 02.07.2006. u 11:22 sati.