Kako je nekad
čudno sve ovo,
jelda?
Stvari još nemaju smisla,
osim da nam sad neko kaže
kako je posrijedi
neslana šala ili generalna proba.
Ili san.
Ružan san.
Na malog anđela,
kojeg si ostavio za sobom,
a to nisi htio,
(znam, pričali smo),
na nju,
koja sad sjedi u tvojoj sobi,
i čeka da se vratiš,
pazićemo.
Obećavam.
I nać neki smisao,
Već.
Znaš kako je sa
živima....
Vidimo se
tamo negdje,
pa ćemo se glasno smijat,
slušat stare ploče,
glupirat se
i plesat do iznemoglosti.
Pusa!
Bio si rijetko dobar lik.
Takvih je stvarno malo,
i
sve manje.
Zbogom!
Post je objavljen 02.07.2006. u 10:27 sati.