Veličanstveni polarni vuk živi u tihim prostranstvima pustih polarnih područja Sjeverne Amerike, u kojima pet mjeseci godišnje vlada noć. Žućkastom bojom krzna odlično se uklapa u okoliš. U travnju temperature zraka vrlo rijetko prelaze -30 stupnjeva(C). Zemlja je, osim nekoliko centimetara ispod površine, stalno zamrznuta tako da tu može opstati raslinje samo raslinje s plitkim korijenjem. U takvim uvjetima mogu preživjeti samo rijetki sisavci. Najbrojniji su leminzi i planinski zečevi, koji su glavna hrana vukovima. Muškatna goveda i karibui(vrsta soba) predstavljaju bolji plijen, no oni na tom području žive prilično rijetko raspoređeni. Zbog toga vučji čopor mora pretražiti područje i do 2000 četvornih kilometara.
Obično žive u manjim čoporima. Pritom se najčešće radi o manjim obiteljskim zajednicama koje se sastoje od para vukova i njihovih mladunaca. Čoporom vlada alfa mužjak koji je najviši po položaj, a njegova partnerica, alfa ženka s njim je gotovo izjednačena(alfa par). Ostali su im članovi čopora podređeni te razvijaju vlastitu hijerarhiju. U lovu i prilikom hranjenja mladunaca surađuju sve odrasle životinje zajedno. Vukovi koji žive samotnjački obično su mlade životinje koje su čopor napustile kako bi pronašle vlastito područje.
Vukovi love u čoporu. U otvorenoj tundri uglavnom je premalo zaklona da bi vukovi mogli izvesti iznenadan napad. Stoga je krdo muškatnih goveda najčešće već u obrambenom položaju u obliku kruga kad čopor vukova stigne do njega. Kod takve formacije vukovi u početku nemaju nikakve šanse protiv rogova i kopita muškatnih bikova. Stoga se strategija čopora sastoji od „rata živaca“ i od pokušaja razbijanja kruga. Vukovi trče oko krda i prisiljavaju goveda da promijene položaj i tako otvore krug. Katkad je ta taktika uspješna pa goveda izgube živce i razbježe se. Vukovi tada kreću u napad i pokušavaju od krda odvojiti mlade ili slabe životinje.
Čopor vukova ostaje stalno na okupu tijekom jeseni i zime, no nakon parenja u ožujku vučica će napustiti čopor kako bi potražila jazbinu ili ju sama iskopala. Pri dolasku na svijet mladunci su slijepi, gluhi i bespomoćni te u potpunosti ovisni o majci. Otprilike nakon mjesec dana mladi vučići mogu već početi jesti meso. Od tog trenutka i čopor sudjeluje u njihovu hranjenju. Ako hrane ima dovoljno, mladi će vukovi već u vrijeme ljetnog solsticija biti u stanju slijediti čopor.

!
Sve vrste vukova u svim povijesnim razdobljima bile nemilosrdno ubijane , a polarni je vuk jedina podvrsta vuka koja se i danas može naći na čitavom području na kojem je oduvijek živio,jer u to područje vrlo rijetko zalaze ljudi.
Post je objavljen 01.07.2006. u 14:20 sati.