I see you in bed again
So worthy of being hated
You're dreaming all this time
You've torn out my heart again
So easy to be misleaded
For thinking this was right
We've done this many times
No more. Fuck off take it. There is no God
We would've engaged by now
There is no God, only me
In serving out your life you will see light
You see the martyr and it's harder so you fallout into grace
No room for the tears again
You suffer, you've been mistreated
In my eyes you're a creature
You're tasting the limes again
Misery will follow
Too late for feeling sorry
In serving out your life you will see light
You see the martyr and it's harder so you fallout into grace
I've got one simple question
How many times will this cloud fall?
Until there's no reason.
Follow me out
You try to swallow
In serving out your life you will see light
You see the martyr and it's harder so you fallout into grace
It's your Christ again
Is your Christ a friend?
Follow. No more
There is no reasoning behind this
All the suffering keeps me stumbling
There is no reason behind this
For all this pain that's still around
Pain that's still around
There is no God, only me
U redu... ja se ne osječam kao zadrta, bahata, ogorčena, agresivna , konzervativna, negativna osoba koja ne prihvača tuđa mišljenja......
To su mi rekle osobe čije mišljenje moram poštivat ,jer su mi bliske ,ali ja se tako ne osječam...
Osječam se... Normalno...
Previše se ljudi bavi menom prije ,nego svojim životom...
Želim svijet kakav nije.... Želim da globalno nezadovoljsto preraste u globalno žvakanje žvake ili papanje sladoleda...
Krivo sam shvačen i napadan... Ne želim bit ,teret ,ali sam vam očito pre težak...
Ča i ako je neka korist u meni...
Previše se traži, premalo uzima ,ništa ne dobiva i onda sam ja kriv... Ne želim biti takav...
Krivite me zašto sam takav kakav sam.. Možda ste me vi takvog napravili...
čak je i bog kada je stvorio čovjeka na svoju sliku savršenstva požalio... Barem tako kažu neke religije..... Zašto sudit odpadak društva , zašto ne osudit društvo koje ga je takvim napravilo... Možda individua nije kriva, možda je kriva večina što djeluje u tom nekom smjeru...
Sad izgleda kao da se vadim i opravdavam svoj razlog... Ali ne...
Boli me kada mi neko to kaže ,a da ja sam mislim da nisam takav...
Svi tvrde da zašto se oni moraju meni prilogođavat, a ne ja njima... Ne trudim se... Ne zalažem se ničemu...
Nije istina....
Jučer navečer sam bio toliko žifčan da sam tek nekoliko sati kasnije shvatio da sam Glavom razbio šajbu na tramvajskoj stanici... To mi je prva i jedina bol koja mi je pasal i došlo mi je da se ozljedim...
No neznam što mi je...
Mjenjam se... Neke stvari koje volim više mi visu važne... Zatvorio sam se i počeo tražit nešto što mi netreba i neznam .... Ali neću sebe krivit za sve okrivit ću i okolicu i sve što me okružuje... za indirektan DOWNFALL of my mind...
NESRETAn sam... možda bolestan... Tulav i nikakav....
Ništa me nemože nasmijat i pračen sam tugom...
Slušam depresivnu i glasnu glazbu bez razloga..
Nemam povoda za razočaranje....
I'll cry my self to sleep ,and find my face in the stars...
boli me mentalno i fizički....
This distance, this dissolution
I cling to memories while falling
Sleep brings release, and the hope of a new day
Waking the misery of being without you
Surrender, I give in
Another moment is another eternity...
PA pa...
Post je objavljen 01.07.2006. u 01:52 sati.