Pregled posta

Novac kao mjerilo roditeljstva

Ovih dana medije potresa (iako mislim ne dovoljno) vijest kako je jedna obitelj ostala bez svoje djece zato što prema prosudbi socijalne radnice nije u stanju djeci pružiti ono što im je potrebno. Godinama Hrvatska (kao i sav zapadni svijet) živi u jednom prijelaznom razdoblju, no malo tko izgleda može naslutiti kuda smo se to usmjerili. Nemam toliko niti pameti niti podataka da bih mogao i pomisliti kako sam jedan od onih koji jasno vide kuda to svijet ide. Ipak kada pogledam unatrag i prisjetim se gdje smo bili prije nekog vremena, a gdje smo danas, ne sluti mnogo toga na dobro. Ovaj događaj je, rekao bih, jedna stepenica prema barem jednom segmentu zamišljenog "novog poretka stvari" prema kojem se ide, a to je kontrola osnovne stanice društva - obitelji. Do nedavno mogli smo razmišljati kako je svakom djetetu najbolja okolina obitelj koja ga voli. Dakako, da se uvijek uzimalo u obzir činjenicu da nemaju sva djeca takvu obitelj, te da je zaista neku djecu potrebno uskratiti njihovim roditeljima koji su to samo u biološkom i nikakvom drugom smislu. No, u slučaju obitelji Najduček, posrijedi je nešto sasvim drugo - NOVAC. Izgleda da su roditelji dužni zarađivati određenu količinu novaca kako bi imali pravo zadržati svoju djecu. Netko će reći da pišem pojednostavljeno o jednoj zapravo kompleksnoj situaciji. Briga me. Meni stvari izgledaju prilično jednostavno. Radi se o roditeljima koji su uspjeli podići četvero djece uz sve novčane probleme. No, u slučaju blizanaca koji su im se nedavno rodili, državna služba kaže da to neće biti u stanju. Ne znam radi li se o presedanu u Hrvatskoj. Možda ne, no svakako je ovaj događaj dobio dovoljno medijske pozornosti da bi poruka bila dovoljno jasna: "Ukoliko nemate novaca koliko država kaže da morate imati, nećemo vam dopustiti da zadržite vlastitu djecu." Dakako, ta će država potrošiti novac koji je potreban za provedbu postupka, za trajni nadzor nad situacijom (a nadzor je zaista "sjajan" kada socijalna radnica zadužena za slučaj ne zna niti koliko su djeca stara), za redovitu pomoć udomiteljima od 1400 Kn po djetetu itd. Ne pada li nikome od onih koji donose zakone i provode ih na pamet kako bi sav taj novac mogao biti pomoć upravo roditeljima ove djece? O čemu se tu radi?
Kao što sam pisao nedavno, rodilo mi se treće dijete. Što se mene tiče, obogatilo me neizmjerno. Zaista pravo bogatstvo moje obitelji su djeca. Ne gledam ih kao nešto na što imam pravo već kao na nezasluženi dar koji dolazi od Boga. Sigurno da ne mislim ležati i čekati da mi sve što je potrebno za njihov razvoj padne s krošnje. Radim ono za što sam se školovao, država me plaća za moj posao koliko joj se čini dobro. Bi li bilo lakše "disati" sa više novca? Možda. Možda i ne. Što je znam? Znam samo da noću ne gubim san oko toga koliko novca ima ili nema u kući. Do sada sam vidio da stvari idu dobro i pun sam vjere da će tako ići i dalje. Dadne li Bog imat ćemo još djece. I što sad? Hoće li jednoga dana i meni zakucati na vrata neka socijalna radnica i početi mi pričati o tome što je za moju djecu najbolje i koliko djece moja obitelj smije brojiti? Kuda ide ovo društvo kada je moguće oduzeti roditeljima djecu koji vole i o kojoj se brinu najbolje što mogu i znaju? Ne pitaju li se gospoda u socijalnoj službi da možda postoje ljudi kojima novac nije najvažnija stvar na svijetu? Sigurno da novac u nekim stvarima pomaže i da se njime služi svatko tko živi u civiliziranom društvu. No u ovom slučaju radi se o tome da se novac stavio ispred roditeljske ljubavi i obiteljskog okruženja na ljestvici vrijednosti. Ukoliko prihvatimo ovakva mjerila, gdje će biti granica? Hoćemo li poput Kine zabraniti našim obiteljima da premašuju određeni broj djece ukoliko nisu dovoljno imućne?
Očito živimo u društvu u kojem je (ne samo u reklami) čak i nogomet važniji od obitelji. Ovih je dana Zagreb odlučio još više novca udijeliti maksimirskom stadionu. Istovremeno, valjalo je smanjiti sredstva vrtićima i školama. Što će novac ustanovama u kojima se odgajaju djeca? Zdravstvo nam je u kolapsu, školstvo isto tako, rodilišta nam izgledaju kao štale, ali može sve to pričekati. Valja najprije nagraditi naše vrsne nogometaše koji se toliko trude i daju toliko dobre rezultate za neku bijednu crkavicu.
Nadam se samo da će obitelj Najduček podići dovoljno medijske prašine kao zadnju slamku spasa. Ako ništa drugo, možda se javi kakav političar pa onako za reklamu "spasi" blizance. Ma neka se i slika s njima i s roditeljima, neka pokupi glasove na sljedećim izborima. Baš me briga. Dajte samo vratite jadnu djecu tamo gdje im mjesto - njihovim roditeljima.

Post je objavljen 01.07.2006. u 00:19 sati.