Marketing
Ljepljiva traka za muhe
Netko mi je koga sad ne želim imenovati i gledati u njega, predložio genijalnu napravu za riješavanje problema leteće gamadi po kući i okolici. Slavne ljepljive trake! Ne znam dal ste ih kad koristili i imate li sikustva sa tim vražjim tvorevinama. Ja sam kupila prekjučer dva paketa da mi bude dovoljno za cijeli stan, pošto su pakirane po dva zajedno. Pročitala sam još u dućanu da nisu otrovne ali da ih treba držati daleko do djece i kućnih ljubimaca, a ja vam mogu reći da ni vi niste sigurni od njih. To je nejopasnija stvar koju sam ikad imala u rukama, opasnija čak i od super ataka ili sekundenklebera ako znate na što mislim. Čak ni kad vam se to ultrabrzosušeće ljepilo razlije po ruci ili nedajbože stisnutoj šaki, to ni izbliza nije tako opasno kao ove trake. Sam Mengele ne bi se tome dosjetio, dam se okladiti.
Ne znam čiji je to patent ali ja bi ga zabranila zakonom, a izumitelja zatvorila na Goli otok.
Ljepljive trake imaju jednu veliku manu, a to je da su ljepljive, da nema toga, ma bilo bi čisto ugodne oku i ostalim organima. Piše na omotu u tri slike, jer više Njemci ionako ne mogu zapamtiti, da prvo izvadite sadržaj iz kutije. Da nije njih toga se sama nikad ne bih dosjetila. Zaista. Genijalno nešto. Druga slika kaže da jednostavnim pokretom skinete zaštitnu foliju sa ljepila i unaprijed preklopljenu traku objesite gdje god želite u stanu. Dal za lampu, što je posebno lijepo za vidjeti ili nepreklopljenu okačite o zid sa čavlićima koji se također nalaze u kutiji. Na trećoj piše da je to moguće zaljepiti i na proozr jer tamo muhe najviše vole tancati ali mi se ta ideja nije dopala. Srećom.
Tako sam ja po uputstvima za upotrebu izvadila prvu traku, nehajno i bahato kao da to radim već godinama svaki dan i da mi tako nešto jednostavno i u tri slike ne može zagorčati život. Pokušala sam nadobudno ukloniti jednim potezom papirnatu zaštitnu foliju. Nije se dala ni pomaknuti. Pokušala sam jače, čupajući je ko da depiliram noge vrućim voskom (nikad to ne radim ali znam kak zgleda). Odljepila se 4 milimetra ali sam zato vještim potezom iščupala kuku za zakvačiti na luster. Sad više nisam imala za što primiti i jedva sam držala za taj batrljak koji mi je ostao. Uspjela sam na jedvite jade iščupati ostatak folije koji se od navlačenja sfrkao i ljepljivom stranom zaljepio meni za nadlanicu, u pokušaju skidanja sam se sva zaljepila tako kvalitetno baš kao prava muha. Hajde bar nešto, sad već imam prakse pa će mi donji dio valjda lakše ići. Naravno da nije išao i da sam se ponovo zaljepila i da mi se dok sam to pokušavala jedvitim jadima zaklamat za prozorski okvir na kuhinji, zahvatilo ljepilo kosu pa sam se jedva iščupala. Morala sam odrezati škarama, drugačije nije išlo. Prste nisam mogla ničime oprati, ni sapunom, ni benzinom, ni alkoholom, ni acetonom. Ne znam na kojoj bazi je napravljeno ali je vraški otporno. Na kraju sam si ruke namazala uljem i obrisala u krpu, nestalo je kao da ga nikad nije bilo.
E kod druge trake sam već bila nešto iskusnija i nisam se tako samo dala navuć na tanko ljepilo. Uzela sam zaštitne rukavice, i to one za farbanje kose. He he he, kako sam lukava kao prerijska lisica, sama se sebi divim... OK, divila sam se samo kratko vrijeme.
Druga traka se pokazala jednako čvrsto zaljepljena ako ne i čvršće. Bila je naprosto nesalomljiva ali ne i moje rukavice. Uspjeh je bio kratkotrajan, nakon dužeg navlačenja i borbe sa folijom, u slijedećih par sekundi su mi rukavice bile čvrsto priljepljene sa svih deset prstiju na ljepljivoj površini. Naravno, podrapale su se kad sam ih pokušala izvući i ostale kao trajan dokaz genijalnosti izuma. Sad sa trake vire moji ostaci rukavice i sve muhe baš tamo dođu da se odmore. Do sad se ni jedna nije ulovila. A kako mi se čini ni neće...
Post je objavljen 30.06.2006. u 23:38 sati.