Ovaj tekst je nađen u čuvenoj Kolberovoj zbirci Pet Stotina i rijetko je svjedočanstvo o Ugovoru sa Đavolom i nevjerovatnim noćnim sotonističkim orgijanjima!
Priča je mnogo bliža spontanoj ispovijesti, nego klasičnom sudskom procesu koji je vodio Overnje, glavni sudac za krivična pitanja prvostepenog suda u Riomu (Francuska).
Ispovest ima tri dijela: Ugovor s Đavolom, odlazak na Sabat i na kraju - Pokajanje.
Ugovor s Đavolom govori o noćnom prikazanju u Ponzibou, gdje se Đavo javio u svom uobičajenom crnilu, spreman da zapečatiti ugovor na dva nacčna: s jedne strane odricanjem od Crkve i Đavoljim biljegom na koji je djevojčicu djelimično lisio vida, a s druge strane koitusom, koji se završio tradicionalnim izbacivanjem ledene sperme. (fuj,čovječe!)
Nekoliko slicnih pojava - Đavo u liku čovjeka, psa ili mačke - samo potvrđuju susret i tok im je uvijek isti. Sabat u kojem dijete učestvuje ne može biti klasičniji: učesnici su iz različitih društvenih i socijalnih slojeva, što ni svećenike ne isključuje, prisustvo djece i omladine u priličnom broju, služenje posprdne službe, na crnom oltaru s crnim ukrasima, skropljenje mokračom(boli me stomak), ples uz violinu, obožavanje Đavola najklasičnijim poljupcem, gozba, izlaganje počinjenih nedjela i dijeljenje zločudnih praskova i masti, uz to i kolektivni koitus. Zatim, povratak u postelju istim putem. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, prosječno jednom mjesečno.
Postoji iznenađujuća podudarnost izmedu ovog svjedočanstva i učenja srednjovjekovnih demonologa, tako da pricč Madlene de Ejmar predstavlja autentično svjedočanstvo, čija je težina veća od težine mita upravo zato što je pravosuđe došlo do takvog dokumenta i prihvatilo ga kao čvrsto i pouzdano svjedočanstvo.
Saslušanje Madlene de Ejmar
(Riom, 2. dana juna 1606.)
Madlena de Ejmar, kci Marije Ejmar iz Antrevoa, sada sluškinje u gradu Riomu, u kuci Margerite Roa, nazvane Satare, koja na naše pitanje nije znala reći koliko joj je godina, a mi smo zaključili na osnovu njenog izgleda da joj je izmedu trinaest i četrnaest, svjedok saslušan po službenoj dužnosti, a koja je, pošto se zaklela da ce govoriti istinu, rekla i izjavila da su je u ranom detinjstvu roditelji poslali da živi u gradu Ponzibou kod rođaka po ocu, čijeg se imena ne sjeća, jer je bila mala dok je kod njga živjela. Izjavila je da je tu provela oko godinu dana i izjavljuje da je poslije, oko dva mjeseca boravka kod tog rođaka jedne noći oko ponoći, jer je saslušana spavala u zasebnoj sobi u kući rođaka, za koga kaže da je boljeg stanja od običnog zemljoradnika, dok je spavala u rečenoj sobi neko ju je probudio gurajući je nogom.
Probudivši se vidjela je pri svjetlosti mjesečine da je to čovjek obučen u crno, u mantilu, prsluku i hlačama od fine crne tkanine i s crnim šeširom, a imao je i mač i čizme . Taj čovjek, dakle, prvo reče svjedokinji da će je ubiti bude li vrištala i reče joj da treba da mu se poda, a on ce je učiniti bogatom i dobrostojećom i dat ce joj mnogo novaca i reče svjedokinji da je on Đavo, što u svjedokinji izazva veliki strah. Međutim gore navedeni Đavo joj reče da će biti vrlo sretna što mu se dala i u strahu koji je nju, svedokinju, uhvatio ona bi primorana da se da Đavolu i u tom trenu je navedeni Đavo natjera da se prekrsti lijevom rukom.
Time se svjedokinja odrekla svog krštenja, odrekla se Boga i Bogorodice, rajskih svetaca i svetica, crkve svog oca i majke i rođaka. Potom Đavo reče svedokinji da hoće da joj ostavi znak na desnom oku, ona upita zašto, te joj Đavo reče zato što je ona od njegovih i da hoće da ona nosi njegov znak(biljeg) , te da je to nece boljeti. I Đavo je ugrize zubima za desno oko i od tada svjedokinja slabo vidi na desno oko; i pošto je obilležio gorepomenutu svuče se naglo, i provede noć s njom ( tekst nije baš ljep pa sam to u kratko napisala :-)
Lišće žalfije umjesto novca
Da bi pokazala da uprkos svom mladom dobu zna što je puni čin i kakav je to čin Đavo je nad njom izvršio, što smo je mi upitali, opisa kako nam je već rekla da joj se rečeni đavo učnio čovjekom vrlo crne kože s crnom bradom i po izgledu sudeci već zašao u godine. Kad se skinuo i legao sa svedokinjom izgledao je vrlo tamne kože.......(joj ovaj je dio za povraćanje, ne želim vašu tipkovnicu dovesti u stanje blokacije) . U jutro kad je svedokinja ustala, uzela je i otvorila hartiju i vidjela da je u njoj umjesto novaca lisce zalfije. Izjavila je da je petnaest dana kasnije bila sama u spomenutoj sobi cijelog dana i da je predveče u sobu ušao potpuno crn mačak i pitao je u namjeri da je obori, što je svjedokinju navelo da glasno zaviče te su na njenu viku dotrčali i stric i strina i njihovi susjedi i pomenuti mačak je nestao.
Izjavila je i da se dvije-tri nedjelje poslije javljanja ovog đavoljeg duha ovaj opet pojavio jedne noći u liku psa, ali s vrlo dugim prstima i noktima, probudio ju je i legao s njom i opet je s njom obredski opstio govoreći joj stalno kako je sretna što je od njegovih i što njemu pripada. Svjedokinja mu je rekla kako je mačak htio da je napastovati i da se novac koji joj je dao pretvorio u lisce, a davolji duh joj reče da je to novac i da će joj dati još mnogo više.
I pošto je s njom obredno oprostio rekao joj je da uzme drvenu dasku metle koja je bila u kući, namazao ju je nekom mašću i naredio joj da tu dasku usput stavi uspravno iza leđa, da priđe i stane pod odzak. Kako je, držeći pomenutu metlu rukama iza leđa, stala pod odzak iznenada bi povučena kroz odzak i ponesena kroz zrak do nekog brda, vrlo daleko od stričeve kuće, kako joj se učinilo, potpuno naglo, kao što je ležala u postelji i mada je bilo zimsko doba nije joj uopće bilo hladno.
Na noćnoj orgiji
Tu, na brdu, nađe mnogo ljudi i muškog i ženskog svih vrsta i životnog stanja, ljudi tako puno kao na skupovima u katoličkim crkvama kad ljudi dođu da čuju propovijed. U tom mnoštvu je bilo svakakvih muškaraca i žena, jedni su bili goli, drugi obučeni ; bilo je i svučenih i ponovo obučenih, bilo ih je u atlasu i kadifi i u cohi i u svili, u crnom i u raznim bojama, i u vunenim tkaninama, kao što je bilo i svečenstva u dugim mantijama, seljaka i osoba iz niskih slojeva.
Na Sabatu je vidjela i spomenutog Đavola i uz njega druge Vragove, neke male kao osmogodišnja djeca, druge velike kao odrasli ljudi, a svi su bili crni. I rekla je svjedokinja da je stigavši na spomenuto mjesto srela ljude u tankom crnom platnu, koji joj rekoše kako su sretni što je ona od njihovih i da joj se posrećilo što je u službi spomenutog Đavola.
Na tom je brdu bio jedan oltar prekriven crnom čohom, ispred njega je bila svjetiljka na crnim lancima, koji su visili u zraku i svjedokinja nije mogla vidjeti što su obješeni za što su vezani ti lanici. U svjetiljki je bila svijeća od katrana debela kao ruka, metar i pol dugačka i više manjih koje su sve jžarko svijetlile.
Kad su se svi našli na spomenutom mjestu Đavo, koji se javljao svjedokinji i koji ju je doveo na spomenuto mjesto, uze crnu škropionicu, izdubi rupu u zemlji, pomokri se i potom zaroni u skropionicu ,u tu mokraću i započe škropiti sve prisutne tom mokraćom(fujjjj). Potom uze epitrahilj, nalik na one što ih svećenici oblače kad služe službu, samo crn i bez križa na njemu, obuče ga, pripremi vino i okruglu i crnu hostiju, a i putir je bio crn, i sad je mrmljao neke riječi koje saslušana nije mogla čuti i stalno je stajao uspravno, nijednom se nije spustio na koljena; a na riječi koje je mrmljao sebi u bradu odgovarali su davoličići koji su mu pomagali.
Pošto je kod oltara proveo nekih četvrt sata ili manje spomenuiti Đavo, koji je služio službu, uzdigao je, digao u vis spomenutu hostiju, a onda je većina prisutnih govorila kako su sretni što su našli tako dobrog gospodara. I pošto je spomenuti Đavo u svoj putir stavio već rečenu hostiju i dosuo vode crne kao mast to je pojeo i popio, potom je skinuo epitrahilj i ostao u dugoj crnoj odjeći, koja je bila ispod. I onda davolčići zasviraše u violine i svi počeše igrati udarajući se leđima u leđa u krug i uzduž, svi sklopljenih ruku iza leđa ne držeci se izmedu sebe. Igrali su tako dva sata kao što se obično igra u živoj igri.
Let na metli
Onda svi prisutni uzeše svijeće od Đavola i pođoše da se poklone i obdare spomenutog Đavola, a ovaj se oslonio na oltar i pognuo, zadigavši odjeću do leđa iznad gole guzice i svaki od prisutnih je prilazio da poljubi guzicu spomenutog Đavola, a zapaljenu svijeću je predavao davolčićima, koji su stajali sa strane i primali ih.
Dodala je još da je zaboravila reći nam kako je na spomenutom mjestu bio i jedan cm(ne znam što je ovo) što i mada saslušana ništa na njemu nije vidjela, ipak je opazila neke od učesnika kako jedu kao da je na stolu bilo mesa, koje su odatle uzimali. I rekla je da je nakon poklonjenja, koje je gore opisano, spomenuti Đavo ispitivao većinu prisutnih o tome sto su napravili od prošlog mjeseca i koja su zlodjela napravili, što će reći koliko su osoba ubili ili otrovali, unesrecili i u boleštinu bacili; koliko su stoke potamanili i objesili.
Posto je svako od njih izjavio sta je napravio, dijelio je prisutnima koji su to htjeli neke praškove i masti za prizivanje zla koje su imali namjeru da naprave, već kako su ih njihove strasti na to nagonile. I pošto su svi nestali, saslušana je uzela dršku metle i kroz zrak se vratila u svoju postelju, ona misli da je prenošenje od spomenutog mjesta do njene postelje potrajalo oko jedinog sata. I izjavila je da se za vrijeme dok je boravila u rečenom mjestu Ponzibo kod svog gore pomenutog strica Đavo pojavljivao skoro svakog mjeseca jednom i vodio je na Sabat, a Sabat se ponekad odravao u visokim i velikim planinama, a ponekad u ravnici. No, uvijek su su se na Sabatu pridržavali istog reda koji je već gore opisala.
I rekla je da je prešutila rećii da je poslije obožavanja spomenutog Đavola kako je gore opisano, Đavo pogasio sve svjetiljke i svaki muškarac koji je prisustvovao Sabatu uzeo je po jednu od žena ili djevojaka, kojih je bilo koliko god hoćeš, i obarao je na zemlju i u njoj uzivao i obredno pustio po naredbi spomenutog Đavola.
P.S.-MOLIM DA OVO NE ČITAJU LJUDI KOJIM ĆE SE ŽELUDAC OKRENUTI NAKON PRVOG DJELA!!!
Post je objavljen 30.06.2006. u 20:09 sati.