Ponekad ljubav..?da..možda vrijedi bola.. Ali samo malo.. što je točno ljubav?..i zašto mora
postojati?..zar je taj osjećaj toliko potreban?! Za Vas neznam!..ali ja ..Voljela bih da ju nikad
nisam osjetila!
Ponekad se pitam ..to što sam osjetila..je li to stvarno bila ljubav.. Jer Ljubav je..kako
kažu..''kada dva srca vole''.. u mom slučaju samo je moje srce voljelo..znači..to nije
bila ljubav..?? Jedino što sam osjetila je bila ..ona druga..znate 'tamna' strana ljubavi..
..Pa se sad pitam je li ta 'ljubav' vrijedila ovolikog bola?!..odgovor znam..
On sad ima curu.. drago mi je ..On je zaljubljen..sretan je..
Voljela bih reći da sm sretna..jer je i on sretan..ali nemogu kad je sve što sam sanjala..
mjesecima..godinama.. nije moje i nikada nije ni bilo.. znam sebična sam..ali nemogu biti
sretna zbog tebe ako si sretan s drugom!
ZA SVE KOJI VIŠE NE VJERUJU..
Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovako živjeti..
..i..nadati se nečemu što se neće dogoditi!
Suze…bol i tuga..
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.
A zašto plakati?!
..kada život može i radošću ispunjen biti..
Zato, odričem se ove noći,
koja nikada ponovo neće doći,
svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice..
I svojih snova se odričem sada,
..i maštanja o nama!!
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla!
Ona nikada više neće biti ista!
Moje oči od ove noći
pokušat će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe..
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe.
I na kraju ove pjesme reći ću ti
ono što jedino prikladno je:
ZBOGOM ZAUVIJEK LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO!!!
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO!!!
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE!!!
..DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE.
Kažem prijateljima..''ne pitajte me ništa..bilo je pa prošlo..i ne daj Bože..da mi se to nikad
ponovi'.. Dok tako govorim stisnem zube..i trudim se ne zaplakati..tad mi je najteže..kad
se i pred prijateljima moram pretvarati..jer očito ni sama sebi ne želim priznati koliko sam slaba..
zar je tako teško zaboraviti?
..od sada.. Sve mi postaje mračno.. ono što sam prije vidjela..sada ne vidim.. nema više smisla
u ovom životu.. Nekoć je bilo nade. Pa to ipak jesam., sve me razdire kao nekakva bomba
.. Sva ova moja razmišljanja su tako pogrešna..i ja to znam..ali ih ne mogu promije-
niti.. Počinjem misliti ono što mi srce govori..
Kažu da ''ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja''..znači ja sam ??*??????Moje
misli su uvijek tako zbunjene..i mrzim ih.. Znači i mrzim samu sebe?!..da., u to nema sumnje!
Iz dana u dan sve više i više želim umrijeti..jer se ne mogu više gledati! Što ako mi se bliži kraj?.
A što ako najednom mi otkriju neku smrtnu bolest..to bi bilo dobro....Da napokon ovom paklu dođe kraj..?
Ovaj put mi riječ 'kraj' zvuči tako ..pozitivno! Iz dana u dan se nadam da će i biti tako.. To me još drži.
Post je objavljen 30.06.2006. u 21:02 sati.