ne znam jeli vam poznat onaj osjećaj zaborava... možda to u stvari i nije zaborav? ona i ja bile smo si stvarno super, a pošto smo zadnju godinu zajedno sjedile, još smo postale bolje. od tog malog najdražeg društva, ona se isticala. osjećala sam da je tako i kod nje. smijale smo se svojim nekim glupim forama koje uopće nisu bile smiješne, ali mi smo im se baš zbog toga smijale. zajedno smo čak i markirale zbog čega su neki bili ljubomorni i neprestano nam prigovarali. nije nam ni to smetalo i baš smo to često radile drugima, za inat. prije 2 godine, kad nismo smjele ić van zbog utakmica, bježale smo i skrivale se. u ponedjeljak smo se dogovarale za izlazak u subotu... stvarno smo bile lude...
često puta sam rekla da kad odem na faks, ona će biti jedna među prvima s kojima ću ostati u kontaktu...
danas... možda sam se prevarila?
naime, još nisam otišla na faks, ali kao da jesam... svi su negdje, na nekim pripremama, nema nikog, ponekad se čujemo, ali ne vidimo... valjda je to kao neka priprema za budućnost, he he. i tako, prije otprilike 3-4 tjedna nas dvije potpuno smo izgubile kontakt, vidimo se u gradu jako rijetko, a kad se vidimo, to je ono: «o! kud ideš? aha, a ja se idem nać s njim i tak...»
i uglavnom, to je česta rečenica kod nje. a kad nije s njim, obavezno se razgovaraju na mobitel i svađaju...
djevojka koja je uvijek bila uz mene jednostavno je nestala, kao da je isparila. i da budem isktena, jako mi je žao zbog toga. da odem sad s njom na kavu ne znam o čemu bi pričale i kao da je prošlo 100 godina, a zapravo je prošlo samo 3 tjedna.
nikada me nije prva pozvala na kavu, 2 godine to joj nije palo na pamet. ali nisam joj zamjerala, inače je bila zaboravljiva, pa sam ja imala ulogu «pozivačice» na kavu.
a znala sam da će nas prva napustiti zbog njega.
mislim, nije nas napustila, samo se udaljila.
za njim je bila luda jako dugo, godinu dana nije nikog drugog pogledala, a kad je prvi put bila s njim to je bilo ispunjenje njenih snova. danas je s njim već 3 godine. ali prva godina njiehove veze bila je više prijateljska veza. uopće ju nije volio, bio je s njom samo zato što su ga dečki nagovarali na tu vezu. danas je totalno lud za njom i zbog toga se stalno svađaju. odvratno je ljubomoran i uopće se više ne druži sa svojim dečkima. van idu sami zato jer samo želi bit s njom, sam s njom. tako i zalaze u birceve gdje im nitko neće smetati. koliko puta su nas vidjeli na terasi nekog birca i obavezno otišli u drugi...
ne znam, možda sam stvarno previše sitnićava kako mi se čini, ali ne vjerujem. ne može se to procijeniti dok se ne doživi.
i nisam joj se javila već 2 tjedna prva. a ne vjerujem da će se ona mene sjetit prva. i da vidim baš do kad će. prije 2 dana mi je poslala poruku ali samo da joj nešto donesem. zanima me jel će ju zanimat jel sam se upisala na faks...
fali mi, ljudi, stvarno mi fali. pošto imamo sličnih manevri, toliko bi joj toga htjela reći, da kaže «točno znam kak ti je» i da se puknemo smijat...
šteta...
a tako mi je bila draga...
i još mi je...
ali zanima me, stvarno me zanima jel ću dobit taj poziv za kavu...
Post je objavljen 30.06.2006. u 17:54 sati.