Žudim za morem.
Ono ima neko umirujuće djelovanje na sve ljude
pa tako i na mene.
To prostranstvo i još neistražene dubine.
Jako me podsjeća ne ljudski um, točnije maštu.
Kao da nema granica i stalno se mijenja.
Toliko toga nestaje u dubini i ponekad trebaju godine
da bi se ponovo pojavile na površini.
Nekad su to dobre, a ponekad loše stvari.
No svaka od tih uspomena nas zna iznenaditi, obradovati, rastužiti i pokazati nam koliko smo se promijenili, razvili.
Nadam se da ću jednog dana živjeti kraj mora
kako bi iz njega mogla izvući svoje uspomene.
I one dobre i one loše.
Kako ne bih nikad zaboravila tko sam i kako sam živjela.
Post je objavljen 30.06.2006. u 16:08 sati.