Jučer je bio jedan od onih dana zašto ja volim svoj posao!
O ovome o čemu ču ja pisati sada sutra čete čitati u novinama, ovo je moja verzija jedne vruće ljetne noći.
Sve se odigrava u Balama na jednom agroturizmu "Lav"ja stižem oko 19 i po , nakon što mi se Gibo javio u eter i sam najavio događaj koji slijedi.
Do tada to je bila tajna, nije želio da itko napiše i jedan redak o tome dok sve ne bude gotovo.
Zabava je to za njegove prijatelje novinare i zahvala njima na svemu lijepome što su imali za reći o njegovom zadnjem albumu »Unca Fibre» , ujedno i najava velikog koncerta u Pulskoj Areni 25.kolovoza.
Pogledom tražim mog šefa, Gibu i promotoricu iz T-mobaila, oni su organizatori svega.
Prilazim im i već iz daleka naslućujem nervozu. Iako svi okupljeni, njih stotinjak pijuckaju pjenušac i jedu po meni najbolji ketering u hrvata iz restorana www.valsabbion.hr ( tko to nije probao ne zna što je propustio) te očigledno guštaju moj dragi trojac u sebi izgara.
Fotografi škljocaju bez prestanka, Gibo je već lud od davanja intervjua.
Prilazim mu i pozdravljamo se, a on mi na uho šapće kako je već dao intervjue za sve televizije,
za sve magazine i ostali su još samo novinari dnevnih novina i kako ga izludi kad ga mlada drska novinarka pita kad će njezin red.
Konstatiramo da je doista prevruće, pakleno.
Pogledavam prema bazenu, koji je ukrašen svijećama. Izgleda tako primamljivo, Ana iz t-mobaila čita mi misli i samo izgovara «Nije još vrime, ali ja sinoć nisam izdržala. Nakon svih sastanaka i riješenih problema okupala sam se u dva ujutro».
Blago tebi pomislim, ja se još nisam stigla ni u moru okupati.
Šef me moli da se pobrinem oko nekih važnih gostiju i moli me da se i ja pomolim da ne padne kiša.
Ne će rekoh mu, Gibo je i dragom Bogu mio.. »Nebo strpljive voli»...
Kad su svi intervjui odrađeni, svi uzvanici se smjestili pored bazene za svoje stolove, kad je savršena al dente pašta sa tartufima poslužena i vino «Kabola» iz 2004g. usuta u svaku čašu može početi ono čemu se veselim cijeli dan!
Gibin koncert, cijeli bend je na okupu (čak je tu i ispomoć iz Parnog valjka), razglas je savršen(što je rijetka prilika, hvala šefe što voliš glazbu pa ne štediš na najvažnijim stvarima), vedro nebo, sve puno mirisa lavande i svijeća, odsjaj bazena i na repertoaru po prvi put i nove stvari sa albuma.
Dakle svi su uvjeti savršeni, osim jednog.
Gotovo nikad kad je tako neka savršena prigoda meni najdraži ljudi nisu sa mnom, da se možemo zagrliti i pjevati zajedno nama drage pjesme.
Koncert je bio sjajan, baš za dušu.
Naravno samo je nekolicina nas odvažno zaplesala i zapjevala, najviše plesačkog umijeća pokazao je petogodišnji klinac (mali od Zuhre) uživilo se dijete i pokazao koliko glazbenog ukusa ima i tako mali.
Ostali su bili ono što i jesu,hrpa važnih,ozbiljnih poslovnih ljudi koji se rijetko kad znaju dobro zabaviti, pa su i ovu priliku propustili.
Sve je bilo savršeno odsvirano i od pjevano, a najvažnije Gibo je sve odradio sa guštom iz duše.
Baš se nije štedio, ludilo.
A kad su se kamere pogasile, svi novinari i visoki uzvanici otišli, sjeli smo pored bazena nas par i do dugo u noć pričali o svim prijašnjim veselim susretima i događajima.
I dok su moj šef (koji će biti izvršni producent koncerta u Areni) i glavna promotorica iz t-mobaila već raspravljali o tome što i kako za koncert u Areni , Gibo i ja pričali smo o slatkim mukama vezanim za naše obitelji i odgoj njegove djece.
Eto zašto tog čovjeka toliko volim i cijenim.
I njemu i meni u savršenoj noći nedostajala je za potpuno savršenstvo samo jedna nama najvažnija sitnica- naša obitelj.
p.s.Kako je sve izgledalo možete pogledati na kratkom filmiću koji se nalazi na t-portalu u MaxZoni pod-intervju sa Gibonniem.
Post je objavljen 30.06.2006. u 15:38 sati.