
život...počeo mi se popravljati...
do nedavno sam bila tako tužna...deprimirana...i samo jedna riječ, rečenica...sve je to nestalo...
samo da se to brzo ne vrati..
al, nikad ne može biti sve savršeno...
tuširala sam se jučer, i osjetila nešto na sisi...uplašila sam se...
baš sam jučer slušala nešto na TV-u o raku dojke...
plaši me to... jako....
iovak nisam baš nešto posebno obdarena i to bi mi bio još veći šok...
nije da se žalim previše, al da bi moglo biti bolje-moglo bi!
Stara obdarena, hm(poslije poroda svi propupaju)...a ja...ravna 
očito me zaobišla ta "njena" generacija...
da, ona je u Udruzi žena oboljelih od raka dojke...ne, nema ga, al svjesna je toga da bi mogla oboljeti...pa, ono, bolje spriječiti nego lječiti...
kako je to, biti tako bolestan?mi poludimo na neke sitne bolesti-gripa, upala...
al, kako je tek onima koji obole od nečeg težeg, još gore, neizlječivog?
strina mi je prije malo manje od godinu dana umrla od tumora na želucu...dr.prvo nisu ni znali što joj je, pa pretrage, ovo ono, al dok su shvatili u čemu je stvar, već je bilo prekasno...
iza sebe je ostavila muža i sina od 27 god. koji nikad ne će shvatiti zašto mame nema, jer je mentalno zaostao....
hm, možda bi sve drugačije završilo da je i ona sama pazila, nego je išla kod nekih bio-nešto na nekakve tretmane....jel je to pomoglo?očito nije....
više ne znaš jel ti je dobro biti zdrav ili bolestan, jer iovak ionak, nešto će nas zadesiti i umrijet ćemo...
Post je objavljen 30.06.2006. u 13:00 sati.