„Ej, diko! De dojdi vamo. Trgni jednu rakiju, pa će biti bolje slike!“- zezala me jedna od ovih baka koje vidite s fotografije dok sam želio objektivom zabilježiti trenutke jedne male svečanosti u našem lipom slavonskom kraju. Snaše se utegle u nove fertune, a neke se posakrivale u drugi red da se ne vide, jer nisu baš u misnom ruvu. Eto i bake postale atrakcija, (a prije se za babom nitko ne bi ni okrenuo). Sad se gradski ljudi čude kako su to te naše starije šokačke žene odjevene (a do jučer su i sami tepli kroz blato i prašinu po jarcima i kraj plotova) pa se žele s njima slikati. U jednoj se pjesmi kaže „oj crnino slavonska sudbino“ i ima tu nešto. Baš kao da smo neki starinski „darkeri“, samo iz nužde, a ne zbog mode i hira. Mojoj baki znao sam za rođendan kupiti lipu tamnu maramu. Nikad nije valjalo. Kad kupim crnu, ona kaže:“Jel' to meni kad me budu u lis spremali kad umrem?“. Kad kupim šarenu, kaže: „Je, di je 'vo za me 'vaku babu staru? Te šarene su za mlađe“. Kad pogodim sa nekom tamnije boje s lipom mustrom, onda kaže: „Je kak'a je 'va lipa, ko' od mog Drage (sina) iz Zagreba“. Te najlipše samo su se čuvale u ormaru za kirvaj ili odlazak doktoru. Te naše šokačke starije žene kupovale su tkaninu u metraži i same si šivale fertune(pregače) i marame, a ispod toga nosi se nešto kao uniforma (suknja, podsuknja maja dugih rukava i lajbek koji čuva (prsluk) krsta (križa). Te žene su godinama ojačale od teškog rada u polju i u domu, ali mnoge su i teško obolijevale i nerijetko od podizanja teških tereta dobivale i bruh kojeg su operirale ili nosile do smrti. Njihove kičme su posebna priča. Jednom mi je jedan poznanik liječnik rekao da se tim ženama kičme deformiraju vremenom od teškog rada i da tu nema spasa, pa obvezno u starosti imaju bolove i poteškoće u kretanju. Ne možeš ti njima ništa sakriti. Kad smo svirali po nekim selima, jedna starija snaša mi je rekla za jednu curu (dok se nisam oženio): „Diko, va vudi ti je prepoštena cura i prefine familije, vridna, voli radit, uredna i svašta zna i prelipa je. Vidim ja da ti nju lipo gleđeš. Nemoj puno premišljat nema 'vake u deset sela“. Kasnije su me kolege zezale i rekle da sam otišao k vragu kad su mi babe počele praviti „štele“ za cure. Ta baka je inače bila najlajavija u tom selu, a volila je i cugnut, i u sve se plest i zabit svoj nos. Bilo i slučajeva da su žene znale doć' po svoje muževe u sitne sati i tjerati ih kući. Nekim „muškarčinama“ jer za odlazak bio dovoljan i strogi suprugin pogled, a neki su bome i „fasovali“ kad su došli kući (mada su se u društvu pravili veliki).
Post je objavljen 30.06.2006. u 11:38 sati.