uf... mislim da zbilja više nema.. mislim da se prešla ona granica strpljenja.. možda će netko skužiti o čemu pišem, a netko vjerovatno i neće.. mislim, da bi bilo vrijeme da se probudim i nastavim živjeti dalje.. s nekim osobama ću ostati dobra, a nekima ću vratiti istom mjerom kao što su se ponašali prema meni... ali stvar je u tome da ne želim otići, želim se boriti, ali ne vidim smisao svega... jučer mi je bio jedan od najgorih dana u mojem životu... nikad se nisam osjećala tako posrano, jadno... boli me. onako jako, iznutra.. sve me to nekako grize, ni riječima ne mogu opisati svoje trenutno stanje.. sjedim na klupici, vjetar puše, nebo puno zvijezda iznad mene, a ja plačem... uz osobu koja me je jučar povrijedila da nije mogla jače... i nikad u životu mi nije bilo tako.. možda zato što znam da tu osobu volim više nego svoj život, i što se previše borim za svoj život.. u biti sam velika kukavica, pokušavam se suočiti sa svojim problemima, i kad odlučim da više neću biti tako naivna, dođe netko i sve mi lađe poruši.. poruši mi sve sne koje sam sanjala, kojima sam se nadala...i kakva sam dopustim da netko upravlja mo0jim životom... najviše od svega boli me što sam u neku ruku izgubila ono svoje "ja"..... nemam pojma gdje je to nestalo.. koliko poraza, koliko predaje, koliko izdaje, da bi mi se na kraju ovako vraćalo.. ma neda mi se, jednostavno mi se neda..uspjela sam priviknuti srce na tugu i uvjeriti ga sreća jednostavno ne postoji, barem ne na mojem malom svemiru pijeska i vjetra.... jebeš ga.. moje ime nije bilo na karti.... ne osijećam tugu, osijećam ono poslije tuge..katkad se čaša jednostavno prelije... dođe ona jedna kap, pa makar to bila sitnica..i prelije čašu, i ostaneš sam... onako začuđen... nisi ni svjestan da se to već dugo odvijalo.. vidiš samo tu jednu kap i onda se čudiš kako je iz te jedne kapi moglo sve to nastati... a od te jedne kapi, u mojim očima bilo ih je malo više..
MALA
Nemoj nikome nikada reći
Da je postojala jedna 'mala' ...
Da je bila tvoja,
I sve ti dopuštala, sve dala...
Nemoj nikome nikada reći
Da si otišao iz njenog života
Kao tama...
Nemoj im priznati nikad
Da je 'mala' ostala sama...
Nemoj nikome nikada reći
Da je plakala i patila...
Da si 'maloj' značio,
A nije te vratila...
Nemoj nikome nikada reći
Da je ponos uništio sve...
Tko zna hoće li opet biti sretna?
Nemoj nikome reći,
Molim te...
Nemoj nikome nikada reći
Da 'mala' trebala te...
I da je mala bojala se;
Svega čega bojiš se...
I kada gledaš 'malu' –
Ona gleda te...
I kada druge te žele –
Ona neda te...
Nemoj nikome nikada reći
Da su ti govorili
Da za tu 'malu' nisi...
I nemoj im nikada reći
Da su je pitali:
'Zaljubljena ti si?' .
Nemoj nikome nikada reći
Da im je morala reći 'ne' ...
Nemoj nikome nikada reći
Da bio si joj sve...
I nemoj im reći
Kako bile su teške noći te;
Kada si 'maloj' ulazio u sne...
Kada je bila sigurna da
Trebaš je...
A ti si bio sretan,
Nisi znao za puteve tuge...
Nemoj nikome nikada reći
Da njene noći bile su duge...
Nemoj im reći
Da je 'mala' zbog tebe sve izgubila...
Jer, bila je sretna kad te poljubila...
I nemoj nikada nikome reći
Da si 'malu' bar malo volio,
Da si ju za oprost molio...
Samo im reci
'žaliti neću' ...
Ali, nemoj nikada nikome reći,
Da nakon svega –
'mala' želi ti sreću...
I želi te bar kao prijatelja,
Želi da kažeš joj sve...
Nemoj nikada nikome reći
Da 'mala' nije mogla
Tebi reći 'ne'...
I nemoj im reći
Da 'mala' još uvijek
zbog tebe diše...
Da 'mala' zbog tebe umire
I zbog tebe stihove piše...
Nemoj nikome nikada reći
Da 'mala' zbog tebe sja...
I nemoj im reći
Da ta 'mala' sam ja...
Sjećaš li se što si rekao?
Rekao si da me voliš...
Znala sam da misliš tako...
Zato sada...
Molim te, ne gledaj me više...
I ne smij se više!!
Ja sam sve sama sa sobom
Riješila...
Svoje razloge sam zadržala
U sebi,
Ali sebi sam ih objasnila...
Učini to isto!!
Vrišti, nek te cijeli svijet čuje!
Samo ne drži sve u sebi,
Ne budi poput mene...
Podivljaj i skači!
Grizi, čupaj!
Plači!!
Psuj, i traži svoje jebene razloge...
Isčupaj me iz misli,
Zgazi nogama...
Zaboravi!!
Okreni mi leđa, zakopaj me!!
Spali, razruši!
Mrzi!!
Mrzi me!!
Samo ne šuti!
Jer, ja šutim...
A to bi nam onda bila
Još jedna zajednička točka...
Znam da ćeš to možda pokušati učiniti!
Izderati se,
Izudarati me riječima,
Na kraju,
pljunut' ćeš i odustati!
A sjećaš li se što si rekao?
Rekao si da me voliš...
Post je objavljen 30.06.2006. u 10:57 sati.