Sve boli strpati cu u jednu kutiju,
Nagurati u jednu pjesmu i pustiti u noc.
Zapaliti… sa kockicama ugljena od kojeg
Crni su prsti.
Mahovine su zarasle na sluzavim ocima sto skilje u zrak.
U dalj.
Sve blize i blize. Ali nikad dovoljno…
Uvijek previse daleko da bi se susrele. Sjenke dusa.
Obrasci sto bodu, zakopavaju sve carobne neformalnosti.
A za sve je kriv covjek.
Covjek sa mahovinastim srcem.
Neki utisnuti ritualni poput okorjele tetovaze
Sto iritira povrsinski sloj
U dubinu…
Moje ruke govore, prsti crni su, oci pjevaju
Danas.
Potisnuta u tude zaborave.
Postajem nevazna poput mrvice kruha
Sto biva istresena sa prugaste kuhinjske krpe..
Indijska vatra u mome srcu.
Cijedi se sol…
Docekujem noc,
Kao da je vec tu… moje se strasti pale i gase
Poput svjetlece reklame.
Propaganda.
Reciprocitet.
Struganje zbuke.
Skrgutanje.
Gugutanje.
Danas mi je izmaknuto tlo pod nogama…
Koliko jos mogu izdrzati,
U borbi protiv sebe…
Post je objavljen 29.06.2006. u 23:00 sati.