Marketing
Tel Dan, ulaz
Kao što sam i obećao, nakon obilaska Hazora, evo nas još sjevernije. Uspeli smo se od Galilejskog jezera, uz dolinu Jordana, sve do podnožja brda Hermon.
Zapravo se još u Bibliji grad Dan spominje kao najsjevernija točka Izraela, za kojega se kaže da se prostire od Dana na krajnjem sjeveru, do Beer Ševe, grada na jugu, u pustinji Negev. Danas vas vodim u ovaj sjeverni grad, koji se prije dolaska Izraelaca zvao Laiš, o čemu imamo pisane podatke još iz 19. stoljeća pr. Kr.
Danas se ovo mjesto naziva Tel Dan (arapsko mu je ime Tel el-Qadi), gdje ova riječ »tel« označava da su tu neke ruševine. I još kakve!
Čim se dođe na ovo mjesto vide se snažne gradske zidine.
Potječu iz 9. i 8. stoljeća pr. Kr. U to su doba u gradu živjeli Izraelci. Prema Bibliji pripadali su plemenu koje se i zvalo Dan. Nije ni čudo da je grad bio ovako jako utvrđen, jer je tu već granica s područjem što su ga nastanjivali prvo Aramejci, a potom Asirci.
Gdje su zidine, tu su, naravno, i gradska vrata.
Kao što se vidi i na ovoj slici, ispred vrata se nalazi kamenom popločen trg, koji je bio prilično prostran. Na tom trgu arheolozi su našli nešto zanimljivo. Slično kao i u Betsaidi, tako i ovdje, uz gradska je vrata stajalo malo svetište.
Riječ je o maloj kamenoj uzvišici s uspravljenim duguljastim kamenovima koji predstavljaju božanstva. Vidi se da nisu uvijek baš svi Izraelci vjerovali točno onako kako piše u Bibliji. Uzvišice su, naime, bile zabranjene, a pogotovo štovanje više božanstava.
Vjerojatno su se ovdje prilikom izlaska iz grada i sretnog povratka prinosile žrtve u znak molitve i zahvale.
Osim toga, ovdje su između 1993. i 1994. godine nađena tri fragmenta jednog važnog aramejskog natpisa urezanog u kamenu ploču koja govori o bitci između Aramejaca s jedne strane i dva židovska kraljevstva, Izraela i Jude, s druge strane. Tekst je zapravo ratna propaganda aramskog kralja koji se hvali kako je ubio oba židovska vladara. Čak ih i imenuje: »Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela« i »Ahazju, sina Joramova iz doma Davidova.« To bi ujedno bili i jedino tako staro svjedočanstvo o postojanju Davidove dinastije, no upravo je na tom mjestu ova kamena ploča prelomljena i nije baš ovaj natpis sasvim jasan. U svakom slučaju, riječ je o događajima iz 841. pr. Kr. o kojima govori i Biblija, ali sa suprotne točke gledišta, one izraelske.
Unutar ovih gradskih vrata nalazi se još jedan zanimljiv predmet - mali podij.
Naime, gradska vrata, osim što se kroz njih prolazilo, bila su i mjesto sastanka stanovnika grada, pa tako i mjesto donošenja odluka i presuda. Na ovom je postolju stajao stolac za upravitelja grada ili za vladara koji je, sjedeći, donosio odluke.
Konačno, kao što je slučaj u Hazoru, tako su i ovdje gradska vrata »zubljasta.« Kad se u njih ušlo, moralo se proći između niza manjih prostorija u kojima je stajala gradska straža. Na taj se način grad lakše branio.
Na gornjoj se fotografiji dobro vidi raspored tih prostorija.
Primijetili ste sigurno oko ovih ruševina malo više zelenja nego što ste to navikli na mjestima kojima se krećem. To je tipično za ovaj krajnji sjever Galileje, podno Hermona, uz izvore Jordana. Ima ovdje obilje vode, pa i vegetacije. No, o tome ću još imati prilike pisati.
Nastavak: Tel Dan, hram
Post je objavljen 30.06.2006. u 08:17 sati.