I kad sam sama, uvijek si uz mene,
Osjećam tvoj dodir, tvoje prisustvo i glas.
Ma koliko nas daljina ovako razdvajala,
Ne može uništiti ovaj osjećaj između nas.
Daljinom se samo još više pojačava želja,
Potreba da me nježno uzmeš u svoje krilo,
Tako strasno rukama da me dodiruješ
Da bi sve isto kao i u stvarnosti bilo.
Ne može nama ništa ova razdvojenost,
Mi smo i ovako, da se volimo, pronašli način.
Naša šaputanja i nježni, strasni razgovori,
Ovoj sreći dođu kao desert i poseban začin.
Pa kad nas život ponovo spoji i u stvarnosti,
Kad sva obećanja i razmišljanja u djelo sprovedemo,
Znat ćemo kako smo se ipak iskreno voljeli,
A ne samo željeli da se dobro provedemo.