Kada bi nekom ispričala priču o mom životu vjerojatno mi neke stvari ne bi povjerovali. U životu ima puno sretnih, ali i tužnih trenutaka. U sreći vrijeme brzo prolazi i prije nego se snađeš već je sve gotovo. Koji puta je bol previše jaka da bi ju mogli sami podnosit. Zato postoje prijatelji. Ali jeli se iko ikada zapitao što ako u tom trenutku nema nikoga da ti pomogne? Ili jednostavno nema prave osobe koja bi te razumjela? Što tada? Što kada bol postane toliko jaka da počinješ gubiti svaki cilj i da nema pomoći? I strah od gubitka voljene osobe za koju si napravio sve u životu...osjećaj suvišnosti, izdaje, straha...
Post je objavljen 30.06.2006. u 00:08 sati.