Secam se samo da je bila
nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla, ko crna svila
u nedrima golim.
I da je u nama pre uranka
zamirisao bagrem beo.
Slucajno se setih neveseo,
jer volim
da sklopim oci i cutim.
Kad bagrem do godine zamirise,
ko zna gde cu biti.
U tisini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad vise.
(Milos Crnjanski)
Post je objavljen 29.06.2006. u 23:36 sati.