Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zgdnevnik

Marketing

Ge-o

Još sutra i zasluženi godišnji odmor. Jest da bum se odmoril al bum i rintal naveliko kad buju drugi tek išli odmarat. Nema veze. Treba napunit baterije i odmorit duh i tijelo. Čak mislim da je bitnije oporavit živce nego mišiće, i da je odmor i izmišljen zato. Uglavno, nadam se da će moje male sive i bijele stanice odmorit dovoljno da idržim do idučeg odmora. Al nebum im dal dovoljno odmora da veze ne popucaju, ionak polako starim (to se ja tješim) pa mi ponekat fakat treba antisklerin. Na more više nebumo išli, bili smo prije nekog vremena dovoljno, eventualno se zaletimo negdi blizu, pogotovo ak bumo išli na izlet do Fužina ili Skrada. Zato smo maloj obečali Gardaland, a ne gine nam ni još bar spomenuti izlet do planina.. Malo al čovjeka veseli (živio hrvatski kapitalizam i odredba zakona da djelatnici imaju pravo na 18 dana godišnjeg odmora a da za godine staža i djecu MOGU dobiti dodatne dane...).
Osmina finala je prošla, i mogu reč samo da žalim kaj Gana nije prošla. Zato se nadam da će dalje francuzi, ukrajinci, argentinci i portugalci. Mada su portugalci odigrali najgoru utakmicu do sad, ipak igraju lijepše od engleza. Francuska – Portugal i Argentina – Ukrajina, baš fini parovi polufinala. A finale Francuska – Argentina i pobjeda argentinaca, ukrajincima treće mjesto ko i nama '98 i svi sretni. Osim brazilaca, nijemaca, engleza i talijana yes
Uglavnom, doma bumo relativno stalno pa bum i visil tu, bar bum vas komentiral ak nebum imal inspiracije..
P.S. za ovog bebebeovca party malo od prije skoro DVIJE godina:

16.07.2004., petak
Jer sve je super i sve je za pet...


Dakle, mrzim se svađati. Svađe iznose najgore van i kolko god bili fini ili se takvi pravili, ak se zaistač posvađaš postaneš pizda. A kad si sa nekim pun kufer godina, znaš kaj treba reč da ju zaboli. A ona to radi još bolje. A mada se mrzim svađat, tak je ponekad dobro otpustit ručnu... Uf. Živile borilačke igrice, ipak je manje real svađa hehe. P.S. fight over.
Glede najlijepšeg grada, i najboljeg, niš novo. Vrijeme za xyzž a i ostalo. Savsku sad opet kopaju tam di su kopali prije mjesec dana, valjda traže toplu vodu. Mislim da krivo kopaju jer je vrelovod toplovod pokraj autoputa. Naime, Slavonske. Cico je izbornik, i to je OK. Još da i političari naprave smijenu generacija pa da nam krene... Sanjaaaaaaaaaaam hehe. Fotelje rulz vele selaki. A svi se grohotom nasmijaše. Joj kak je istočno od jaja bilo davno... Ponekad ih sad poslušam, imaju fora al... Nekad kad su tam bili i Zuhra i Pervan i Grubišić, te omladinske šprehe su bile bolje. Jesu li?? Bruce Lee. Oko godišnjice one-o-one sam poslušal i reprizu valjda prvog Blentona i ful sam bil razočaran. Zapamtil sam ga zanimljivijeg. a možda i starim. To sa starenjem je fakat čudno. Ma i nije. Selektivno pamćenje rulz. Pamtim samo sretne dane... A čini mi se da to i nije samo pojedinačno, nego i kolektivno. Ma, sutra je novi dan. Možda buju i ovi dani bili cool kad ih se sjetim za 50 godina. Pa se sa sjetom sjetim Šukera npr. Nogometaša. Ili političara... Sam da ne zažalim ak više nebu tak dobrih sportaša ko krajem 20. stolječa. Mislim da političari nemreju biti foteljaškiji – čitaj lošiji al krhko je znanje. Nitko ništa ne zna, moral bum počet čitat školske lektire hehe.
E, da - navodno crne rupe nisu crne zauvijek. Pa to je i logično. Kad odrežeš šnitu sira uđe unutra svijetlo :).

17.07.2004., subota
Hladno pivo (i roštilj)


Mislim, dakle postojim. Mislim, dakle jesam. Mislim da jesam. Popil par žuja. A nije ni ožujak. Zbilja, zakej sa zove ožujska kad je ima cijele godine?? Trebala bi se zvati godišnja. Cijelogodišnja. Ma žuja je zakon. Mada kad su neki počeli bambuse pit... al nisam htel mješat. Pa nisam beton-majstor. Makar je beton piva+. al ne bambus već žestica. Joj krajem osnovne i srednjom je bilo betonaže... A kaj da vam velim, volim osamdesete. Nisu ni devedesete loše a ni nulte, al osamdesete, barem kraj, su mrak. Početak srednje škole, love ko kenje. A onda rat pa kraj srednje, upis na faks, proučavanje predavaona i odustajanje... I onda job. I svaki dan isti. Ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak, petak, odmor, ponedjeljak, utorak... i vikend ak treba pa opet: pon-uto-sri-itd... Oko desetog plaća pa plati karticu i račune i opet peglaj karticu a keš oliti solarno plaćanje je često ko i 29.veljače... Stoga kartice u ruke, odlazak u megadućane i špeceraj. Povremeno roštilj i cuga i ajmo ispočetka... Ma htjeli smo zapad pa ga i imamo. Najgora kombinacija kapitizma i socijalizma je u nas croata. Al bit će bolje.
Glede Zagreba – danas mi je sve super. Vrijeme, punica, mama, žena, kći, pes, kornjača, mačka, kvart, država, sve baš sve je super. Malo opuštanja uz family bez nervoze i dolce vita (usred ljeta).

P.P.S. Cico je i dalje izbornik al trebal je bit odlučniji od Barića i Jozića, mačka više nema a pes više nije njemački ovčar nego mješanka...

Post je objavljen 29.06.2006. u 21:42 sati.