Monica i Charles su izašli iz auta i pogledali prema svojoj novoj kući. Iako si nisu željeli priznati ono što su vidjeli sviđalo im se. Bila je to stara građevina, nisu mogli točno reći iz kojeg razdoblja, jer nisu posjedovali toliko znanje o povijesti arhitekture, ali na njoj je bilo očito da je održavana i nedavno okrečena. Marcia je za to vrijeme vadila kovčege iz prtljažnika i zaključavala auto. Zatim je prošla ispred njih i dala znak glavom da je slijede. Ušli su u tu staru građevinu i pogledom upijali svaki njezin kutak. Stigli su do izlizanog stubišta. Charles i Monica su već kročili nogom na prvu stepenicu kada ih teta zazove. Tada su tek ugledali jedan stari lift kojem su se škripeći otvarala vrata. Bio je to jedan od onih fascinantnih liftova, kakvi se samo vide u filmovima tako da je i Charlesu i Monici vožnja njime predstavljala određeno uzbuđenje.
Lift se zaustavio na predzadnjem katu. Vrata su se otvorila i oni su izašli. Našli su se na hodniku, dosta dugačkom hodniku. Na svakom kraju hodnika su se nalazila jedna vrata. Oni su krenuli na lijevo. Marcie je tražila ključeve u svojoj torbici.
- Tu su! - pobjedonosno uzvikne izvlačeći ključeve.
Slijedeće što se čulo je bilo školjocanje brave i vrata su se otvorila. Charles i Monica su se nesigurno približavali vratima. Kročili su u stan. Bio je to ogroman stan, minimalističkog stila. Odmah desno pored vrata se nalazila kuhinja. Imala je sve što je bilo potrebno da ima jedna kuhinja. Imala je i šank. Površina šanka je bila od debelog drveta i to onako nepravilno izrezana radi umjetničkog dojma. Ispred toga se nalazio crni kauč i veliki TV ugrađen u zid. Na podu se nalazio jedan tepih i to ispred kauča. Ispod TV-a se nalazio mali stolić indijskog stila na kojem je stajala neobična rezbarija od drveta. To je sve što je bilo na nekih 100 ili više kvadrata. Iza vrata se nalazila daska s vješalicama koja je također bila u istom stilu i bilo je očito da je to Marcia donijela sa nekog od svojih brojnih putovanja. Na lijevo od vrata se nalazillo stubiše koje se penjalo na malu terasicu unutar stana. Sa te terasice se ulazilo u sobe. Svaka je soba imala svoj WC. Bile su dosta velike i kako su se nalazile na najvišem katu imale su krovne prozore pa time i prekrasan pogled na nebo, posebno noćno. Ispod prije spomenute terasice nalazio se Marcin studio. Sastojao se od dugačkog stola koji se protezao preko jednog zida, taj stol obasjavala je svjetlost male radne lampe. Bilo je tu i onih uredskih ladica, kakve se najčešće viđaju u policiji i bolnicama. Charles i Monica su pretpostavili da se tu nalaze tetine fotografije. Na stolu je bila hrpa slika, još uvijek nerazvrstanih. U mraku tog malog studia jedva primjetna su bila crna vrata. Bila su to vrata crne sobe za razvijanje slika. Zidovi stana bili su ukrašeni pravim umjetničkim djelom. Preko zida na kojem se nalazio TV, tj. onaj koji se prvi vidio kada bi se ušlo u stan, prelazile su crte živih boja nepravilnog toka. No to nije bilo sve što se nalazilo u ovom stanu. Bila je tu još jedna prostorija. Marcia ju je predstavila ovako:
- Anne, mi je prije par mjeseci rekla da Charlie ozbiljno planira doći u London i studirati glazbu. Pretpostavila sam da ćeš živjeti sa mnom,Charlie, pa sam pripremila ovu sobu. Još fale neke pojedinosti, ali za to ćeš se ti pobrinuti. Pa ako hoćeš možeš je pogledati.
Charlie se uputio prema vratima i širom ih je otvorio. Vidio je veliki prozor koji je bio dobro obložen i time je spriječavao buku automobila i automobilskih sirena da se uvuku u stan. Zidovi su bili svijetlo-plavi, a na njima su bile naslikane note na podivljalom notnom crtovlju. Pod je bio obložen onim takozvanim "brodskim podom". falilo je još uređivanja, ali i projetravanja, jer se još osjećao miris boje za zidove. Ali Charles je bio oduševljen! Ovakav prostor nije mogao imati kod kuće, jer im je kuća bila suviše mala za takvo što. Jako mu se sviđalo. Samo je najvažnije nedostajalo, klavir tj. sintisajzer.
Monica je tada nešto shvatila. Shvatila je da će ovdje ostati zauvijek i iako joj je bilo teško priznati samoj sebi, ali ovdje joj se sviđalo. Otišla je na kat i odabrala sobu koja joj se više sviđala. Ipak je to bilo njezino pravo s obzirom da je Charles dobio sobu koju je toliko priželjkivao. Izabrala je jedinu sobu koja je imala mali balkončić. Obožavala je zvijezde pa joj se činilo kao da je ovo savršena soba za nju. Nije bila još uvijek namještena, ali im je teta na putu obećala da će im kupiti novi namještaj kako bi kada odu u Burdon imali gdje spavati. Monicu, iako se odupirala tome, su obuzela maštanja o svom novom životu. Shvatila je da joj se ova smrt roditelja sada čini tako dalekom i nestvarnom. Sjela je na pod i maštala satima. Zatim se sjetila, obećala je Samanthi da će je nazvati. Spustila se na donji kat i krenula prema kuhinji, gdje je ranije zapazila telefon. Nesigurno je okrenula broj. Ovo je bilo kao ponovno suočavanje sa stvarnošću. Nije bila sigurna da će joj glas ostati smiren. Drhtala je dok je slušala ravnomjerno pištanje iz slušalice. Najgore od svega je bilo to što se bojala da se Samantha ljuti.
Post je objavljen 29.06.2006. u 15:44 sati.