Nightwish je najprvo bio akustični projekt Tuomasa Holopainena (člana skupine NATTVINDENS GRAT), koji se zaželio malo promjene u svom glazbenom stvaralaštvu. Napisao je tri pjesme za klavijature, akustičnu gitaru i ženski vokal. Akustičnu gitaru je svirao Tuomasov prijatelj Emppu, koji je za ženski vokal predložio Tarju, studenticu akademije Sibelius. Rezultat je bio baš takav kakvog su svi htjeli, jer je Tarjin vokal bio kao stvoren za Tuomasovu glazbu i pjesme.
Nightwish su snimili istoimeni demo u Prosincu 96' i u Sječnju 97' u studiu Huvikeskus kod prijatelja Tera Kinnunena. Snimke, koje nikad nisu objavili, su poslali raznim novinama i izdavačkim kućama. Svi su ih pohvalili, ali njihova glazba im se nije nije činila dovoljno različita. Prve snimke nikad nisu došle u ruke Spinefarm Records kući.
U Travnju 97' se je bend vratio nazat u studio i snimio još 17 novih pjesama, koje su sadržavale električnu gitaru i bubnjeve. Ekipa je još bila nepromjenjena; Tarja kao vokal, Emppu na akustičnoj gitari, električnoj i bas gitari, a Tuomas na klavijaturama te kao vokal u nekim pjesmama. Bubnjeve je preuzeo njihov prijatelj Jukka, koji se je poslije isto tako pridružio bendu kao stalni član.
Nakon završenog snimanja, za njih su se počele zanimati i dvije izdavačke kuće. Bend je potpisao ugovor sa Spinefarn Records, koja je izdala njihov prvjenac ANGELS FALL FIRST (SPI 47 CD) u Finskoj u Listopadu 1997, a u ostatku Europe u Ožujku 1998. ANGELS FALL FIRST sadrži 12 pjesama atmosfrersko-metalrock ugođaja, sa prekrasnim ženskim vokalom, i gotičkim utjecajem koji je zvučao izvanredno, a total vrijeme trajanja mu iznosi skoro 52 minute.
Drugi album OCEANBORN su izdali 7.Prosinca 1998. Uvrstio se na peto mjesto službene Finske ljestvice albuma (i ostao tamo više od 30 tjedana). Singlovi sa albuma Oceanborn – Sacrament of Wilderness i Walking In The Air su bili na glazbenim ljestvicama isto jako uspješni. Singl The Carpenter se je ponovno vratio na ljestvicu, tako da su Nightwish imali čak tri snigla na ljestvici Top 10.
Uspjeh albuma Oceanborn je donio sa sobom veliku turneju po Finskoj. Usprkos tome da su ispred turneje imali samo nekoliko nastupa, sad su njihovi koncerti bili pretrpani sa opera-metal obožavateljima. Došlo je vrijeme za nastupe izvan Finske. U jesen 1999 su imali Europsku turneju sa Njemačkim progressive-metal bendom Rage. Odaziv publike je bio i više nego odličan. Njemačka verzija Sleeping Sun se je samo u jednom mjesecu prodala u više od 15000 primjeraka.
Početkom 2000-e bend se je ponovno uputio u studio da snime i treći album Wishmaster. Te godine su se prijavili i na natjecanje za pjesmu Eurovizije sa pjesmom Sleepwalker. Unatoč mišljenju publike da zaslužuju pobjedu, na kraju su završili na drugom mjestu.
Novi album Wishmaster je bio izdan u Svibnju 2000 i odmah je završio na prvom mjestu Finske ljestvice, gdje se zadržao cijela 3 tjedna. Nightwish su za njega dobili i zlatnu ploču, kao i za Oceanborn i sve do sad izdane singlove.
Željeli su snimiti i live album, što se je i dogodilo. Snimili su ga na staru godinu 2000-2001 u klubu Pakkahuone u mjestu Tampere/Finska. Koncert je poslije bio izdan na DVD i VHS formatu. Finski fanovi su također mogli kupiti Live CD. Svi formati su bili izdani pod imenom From Wishes To Eternity – Live, i svi su se jako dobro prodavali.
Da fanovi nebi predugo čekali novi album, odlučili su izdati mini-CD Over The Hills And Far Away. CD sadrži istoimenu pjesmu, koju je u orginalu pjevao Gary Moore, remake pjesme Astral Romance i dvije nove pjesme. Da se oduže fanovima koji nisu mogli kupiti live album, mini CD sadrži nekoliko bonus live pjesama. U to vrijeme su Nightwish produžili ugovor za još jedan album, koji bi izašao u Ljeto 2002.
Video spot za pjesmu Over The Hills And Far Away su snimili u Kolovozu 2001 u Finskoj. Finska turneja se je iste godine zaključila u mjestu Nivala, i tada su Nightwish bili blizu svog kraja. Tuomas se otišao odmarati u Laponiju, i odlučio, da se bend mora promjeniti, ako misle nastaviti sa daljnim radom. Po Tuomasovim rječima, bend nije mogao nastaviti sa radom, jer je došlo do nesuglasica između članova benda. Sami Vänskä, koji je bio dio benda od izlaska Oceanborna, je morao napustiti bend. Marco Hietala, basist skupine Sinergy, je bio taj, koji je mjenjao Samija na sljedećem albumu i turneji. Dobili su i novog menadžera. To je bio Ewo Rytkönen, dugogodišnji prijatelj benda. Novi početak su proslavili sa otvorenjem prvog Nightwish-online shopa 24. Studenog 2001. Snimanje novog albuma Century Child je počelo u Siječnju 2002. Početkom 2002 godine Nightwish-u je donio dobre vjesti. Na brojnim stranim a i domaćim ljesticama su se uvrstili ne visoke pozicije, što je značilo, da ih fanovi, unatoč velikim promjenama, još uvjek slušaju i podupiru.
Ever Dream, prvi singl sa četvrtog albuma je postao zlatan za samo 2 dana. Istovremeno su Nightwish najavili, da će uzeti nešto slobodnog vremena za odmor, poslije svjetske turneje Century Child. U tom vremenu je Tarja trebala dovršiti svoje školovanje u Njemačkoj. Fanovi su počeli sumnjati da se bend polako razilazi.
Century Child je izašao u Svibnju 2002 i oborio rekord, samo u Finskoj je postao zlatan u samo 2 sata. U roku 2 tjedna je album postao i platinast (30 000 kopija), a prodaja se još uvjek nastavljala. Nightwish su tada bili po prvi put istodobno i na ljestvici singlova i albuma. U Njemačkoj su bili na 5. mjestu, u Australiji na 15. mjestu, i to su bile najveće pozicije Nightwish-a u svjetu tog trenutka. U Srpnju su imali turneju po Južnoj Americi. Skoro svi koncerti su bili rasprodani. U Brazilu je album Century Child oborio rekorde prodaje u prvom danu. U Finskoj se album prodao u 59 000 kopija i postao 2. najbolje prodavani album u 2002-oj.
Odmor, koji nije trajao ni jednu godinu, je počeo krajem 2002-e, ali članovi se baš i nisu odmarali. Jukka je svirao sa bendovima Sethian & Bithc driven, Tuomas sa Sethianom, For My Pain te Timom Rautiainenom & Trio Niskalaukausom, Emppu sa Altariom, a Marco sa Tarotom.
U 2003-oj su se Nightwish ponovno zatvorili u studio i počeli snimati novi album, koji je trebao izaći 2004-e. Za to vrijeme je Jukka postao tata, dobio je kćer Lunu, koja se rodila 11. Ožujka 2003.
Century Child se je do tada prodao u 60 000 primjereka i postao platinast i po drugi put.
Tarja je priznala, da se nekoliko mjeseci unazad potajno udala, i da se seli nazad u Finsku. 2003-e su pripremali novi DVD End Of Innocence, koji je izašao 6. Kolovoza 2003.
Uspjeh i dobar posao benda je opazila i predsjednica Finske, Tarja Halonen, koja je Tarju i njenog muža, Marcela Cabulija pozvala na zabavu povodom dana nezavisnosti. Tarjina haljina je bila izglasana kao najljepša te večeri. Nightwish-ev peti studijski album Once, je najvažniji album do sada. Snimali su ga u Pohenix sudiu u Londonu. U istom studiu sa istim orkestrom (The Academy of St.Martins in the Field) je bio snimljen i soundtrack Gospodara Prstenova. Aranžman za orkestar je napisao Pip Williams, koji je producirao bendove kao Status Quo i Uriah Heep.
Prvi singl sa albuma Once je bio Nemo. Za njega su snimili i videospot, pod režijom Anttija Jokinena. Došlo je do novih promjena. Nova izdavačka kuća je izdala album, Nuclear Blast, umjesto dosadašnjeg Spinefarm Recordsa, koji je ostao zadužen samo za područje Finske. Nuclear Blast je u promociju uložio ogromnu lovu, a Njemački mediji su doslovice bili preplavljeni njihovim materijalima i slikama.
Once i Nemo su oba zauzela 1. mjesto na Finskim ljestvicama. Turneja sa više od 150 koncerata će trajati sve do kraja 2005 i to je najveća Nightwish turneja do sada.
HammerFall![]()
Pošto je napustio death metal bend Ceremonial Oath 1993, gitarist Oscar Dronjak osnovao je Hammerfall, a uskoro potom pozvao i Jespera Strömblada da mu se pridruži. Pošto je ova ideja postojala u Oskarovom umu već neko vrijeme, ime, pravac i muzika već su bili određeni. Jesper i Oskar su odlučili da Hammerfall razviju na nivou projekta tako da je uslijedila suradnja sa članovima bendova In Flames, Crystal Age i Dark Tranquillity. Cilj im je bio da se sastaju nekoliko puta godišnje, uvježbavajući se za nastup na lokalnom muzičkom prvenstvu 'Rockslaget'. Vrijeme je prolazilo, i u bend su ušli Glenn Ljungström iz In Flamesa i Fredrik Larsson iz Crystal Agea. 1996.godine po prvi put Hammerfall se našao u polufinalu ‘Rocksalgeta’ sa pjesmama Steel Meets Steel, Unchained i obradom ‘Breaking the law’ od Judas Priesta. Usred proslave otkriveno je da pjevač Mikael neće biti slobodan u vrijeme polufinala, tako da su morali pronaći novog pjevača za tu svirku. Poslije kratke potrage, pojavilo se ime Joacim Jans. Jedan telefonski poziv i sve je već bilo ugovoreno. Suradnja sa Joakimom ispostavila se kao veliki uspjeh i trenutačno je jamčio kao stalni član Hammerfalla. I pored uvijek impresivnog nastupa Hammerfall nikada nije stigao do finala ‘Rockslageta’, ispadali su u posljednjim minutama od strane sudaca koji su se možda plašili neminovnog i neizbježnog uzdizanja heavy metala na internacionalnom planu. Bilo kako bilo, snimljena su dva singla sa tog njihovog nastupa uživo i poslana nizozemskoj kući Vic Records. Oduševljeni tom snimkom, odmah su ponudili ugovor Hammerfallu koji se tog ljeta i jeseni zdušno dao na pisanje tekstova, uvježbavanju i usavršavanju onoga što će predstavljati njihov debi album ‘Glory to the Brave’. Njihovi tekstovi obuhvaćaju različite teme, od mačem naoružanih ratnika i putovanja između dimenzija, do odavanja poštovanja heavy metalu i gubljenju voljenih osoba. Stvoreni su da dopunjuju muziku i u isto vrijeme kažu i priču; jednostavno-da zabave slušatelja. U siječnju 1997.godine, Oscar i Joacim odlučuju da naprave nekoliko promjena u postavci benda kako bi Hammerfall ostvario stopostotan uspjeh. Strömblad i Glen odlučuju da posvete svoje puno vrijeme radu u grupi In Flames i njih zamjenjuju Patrik Refling i Stefan Elmgren, obojica članovi bivšeg Joakimovog benda Highlander. Ujedno, Hammerfall mijenjaju i izdavačku kuću tj. prelaze u njemački Nuclear Blast Records sa kojima sklapaju ugovor na četiri albuma počevši od sljedećeg. Ljudi iz Nuclear Blasta željeli su da lansiraju Hammerfall širom svijeta, a za to im je bilo potrebno i nekoliko vizualnih aspekata pored muzičkih koje su već imali. To je rezultiralo snimanjem spotova za pjesme ‘Hammerfall’ i Glory to the brave’. Pored ovih, sa albuma ‘Glory to the Brave’ zaživjelo je još tri singla: ‘I believe’, ‘The dragon lies bleeding’ i ‘Stone cold’. Dolaskom basista Magnusa Rosena umjesto Fredrika iz Crystal Agea, konačno je završeno formiranje Hammerfalla. Njegovim dolaskom muzika je još više dobila na ritmu. Ni Nuclear Blast Records ni Hammerfall nisu očekivali da bi jedan heavy metal mogao dobiti tako dobre kritike u vrijeme devedesetih, ali to se dogodilo. Album ‘Glory to the Brave’ proglašen je albumom mjeseca i od strane magazina Rock Hard i Heavy Oder Was? dva njemačka vodeća metal časopisa. Album je na njemačkoj top listi zauzeo 38. poziciju što je najviše za jedan debi heavy metal album ikada. Pored svih pozitivnih kritika javnosti, broj prodanih kopija pokazao je da se Hammerfall veoma svidio i fanovima. Uslijedile su turneje. Prvi nastup Hammerfalla van Švedske bio je na Wacken Open Air festivalu pred oko 14000 fanova. Zatim su obišli i zemlje zapadne Europe, a vrlo rado se sjećaju i svog nastupa u Grčkoj. Sve u svemu, sjajna iskustva sa sjajne turneje. U veljači 1998.godine započet je rad na novom albumu. Još jednom, napisan od strane Oscara, Joacima i Jespera, ‘Legacy of Kings’ je opravdao sva očekivanja. Proveli su napornih 40 dana u studiju usavršavajući pjesme ali se na kraju isplatio sav uloženi trud. Rezultat je mnogo zreliji album od prvog. Velika pažnja posvećena je detaljima, od općeg zvuka do najsitnijih dijelova svake pjesme. Uslijedili su naravno nastupi na svim poznatijim festivalima na kojima su svirali uz Rammstein, Deep Purple, Dream Theater, Stratovarius, Alice Coopera i mnoge druge. Prije izdavanja albuma Legacy of Kings, objavili su mini CD ‘Heeding the Call’, na kojem su se pored ove pjesme našle još i ‘Eternal dark’ i tri singla s njihovog nastupa uživo u Göteborgu. Singl ‘Heeding the call’ je na njemačkoj top listi tri tjedna boravio na 48.mjestu i za to vrijeme je prodan u više od 20000 kopija. Kada usporedite to sa jednim od vodećih njemačkih bendova Blind Guardian koji je istog tjedna kad i Hammerfall zauzeo 44.mjesto a već sljedećeg tjedna ga nije bilo na listi, razumjet ćete kakav je to proboj bio za Hammerfall i njihovu kuću Nuclear Blast Records. Tokom ljeta 1998 bendu je ponuđeno da sudjeluje na tri različita tribute albuma, za tri njihova uzora iz djetinjstva. Prvi je bio Judas Priest: ‘Legends of Metal’, na kome je Hammerfall izveo pjesmu ‘Man on the silver mountain’, drugi je bio tribute za Accept, a treći za Helloween. Tada su zaživjele pjesme ‘Head over hills’ i ‘I want out’ od kojih singl ‘I want out’ predstavlja, pravo remek djelo. Krajem 1998. otisnuli su se na svoju prvu svjetsku turneju. Poslije nekoliko europskih država uslijedio je odlazak u SAD gdje su izazvali pravu euforiju jer su pokazali Amerikancima što je heavy metal i kako bi on trebao zvučati. Sljedeći je bio Japan, obavezno svratište svih metal bendova, iz kojeg su se vratili sa izvanrednim iskustvima. Ali, ništa bez Južne Amerike. Dva koncerta u Brazilu, jedan u Čileu i jedan u Argentini nešto je čega se članovi benda i danas najradije sjećaju. Jednostavno, nema na svijetu takve publike kao što je južnoamerička publika. 2000.godine Hammerfall izdaje svoj treći album ‘Renegade’, primjenjujući formulu korištenu na prethodnim albumima i prilaz ratničkoj tematici. Mišljenja su mnogih da je došlo vrijeme da unesu malo raznolikosti u svoju muziku, možda pravi konceptualni album zaodjenut u priču. Talent i zvuk su još uvijek tu, sve što treba je da se čuvaju i klone ponavljanja. Jedan broj kritičara smatra da je ovaj album pomalo razočaravajući, ali ipak dobar. Uglavnom se te negativne kritike odnose na naslovni singl ‘Renegade’. Pored ovog djelomično neuspjelog albuma, 2002.godine izdaju album zaista vrijedan pažnje, album koji neće uskoro biti zaboravljen ‘Crimson Thunder’. Ovo je album koji je u većini metal magazina dobio maksimalnu ocjenu, prema čemu možete i sami zaključiti o kakvom se albumu radi. Zajedno sa fanovima, Hammerfall su dokazali da je heavy metal muzika još uvijek živa i da predstavlja silu na koju treba računati u budućnosti. Vjerujemo da je tako što potvrđuje i izreka članova benda: A metal heart is hard to tear apart!!! Pobjednički marš heavy metala tek je počeo...
Post je objavljen 29.06.2006. u 13:38 sati.