Pitala me Zrine u komentaru ispod zakaj ne volem klime, odnosno zakaj sam ih nevoljela a ja to ne mogu objasniti kratko. Naime...
Periodično i sporadično rahatli dobije pametnu ideju. Genijalnu pače čak. Nešto čujem, pročitam, saznam ili - što je češće - izbrijem i voila! Ako nisam imala problem, sad ga imam. Recimo, prije nekog sam vremena izbrijala na povratak prirodi, vegetarijanstvo, nudizam, sadnju maćuhica i sve ostalo što se može podvesti pod zajednički nazivnik "priroda rula". Pa sam, eto, u duhu svoje prirodnosti, povratka korijenima itd itd, počela nagovarati dragog da u nekoj pripizdini iza zaprešića kupimo teren. Te da na tom terenu sagradimo kućicu od nekakve prešane slame. Sve kao prirodno, samo drvo, slama, ko da smo dva od tri prašćića. Niks mort, niks beton, samo prirodno tako da naš chi ili koji kurac može slobodno plahutati po domu nam našem. Problem nije što ja imam ideju, mislim šta sad, neki ljudi imaju ne znam, jedrilice, ja imam ideje. Problem je što sam ja, dok rečene i spomenute ideje, iznosim jebački entuzijastična, uvjerljiva i skroz racionalna. Tako da smo bili praktički na korak do kupnje rečenog kućerka od slame i dasaka kojeg bih ja vjerojatno zapalila, poznata po svojem spretnom i okretnom rukovanju zapaljivim tvarima. To jest, ako je prije vuk ne bi otpuhao.
E sad, kako u takvo zdanje staviš klimu? Nikak, pa otpuhala bi mi chi, feng i shui drito kroz prozor i odoše nepovratno moja sreća, karizma, bogatstvo, blagostanje i seksipil! Završila bih pišući chain drek u ppsu prijateljima i poznanicima o tome kako ne možeš bit siromašan ako si bogat ljubavlju, prijateljima i pozitivnim mislima. Je.
Još neki primjeri mojih GENIJALNIH ideja:
- idem živjet u Australiju s likom koji mi nije dečko ni niš, i koji bi me vjerojatno ostavio na aerodromu. Plan je bio radit za novine hrvatskih iseljenika, baš oni jedva čekaju ovakve retaje iz Hrvatske da im piskaraju o životu i svijetu.
- kad sam ostala bez posla, prijavila sam se na GENIJALAN posao/avanturu. Brijala sam naime otić na Kosovo ispitivat Srbe i Albance kako se slažu i kak im je, onak inače. Otišla nisam jer su mi prijatelji organizirali INTERVENCIJU i zaprijetili vezivanjem za radijator.
- išla sam se u rijeku ukrcat na tanker. prekooceanski.
- mislila sam da je genijalna ideja prijavit se u sanitet aman taman prije Bljeska i Oluje iako sam bila debelo maloljetna
- jednako mi se genijalnim učinilo sjest kao pilot na motorni zmaj kojeg nikad nisam vozila, a suvozač mi je bio bez pilotske dozvole jer je "malo psihotičan"
- ekstremno genijalnom sam ocijenila ideju prijavljivanja za gašenje požara koji je spalio pola jednog otoka
- jednako genijalnim sam smatrala pokušaj hodanja s likom koji je u autu pod normalno držao pištolj, iako je tvrdio da se bavi tekstilom
- a savršenim mi se učinio posao na hot lineu/tarot liniji u noćnim satima, dok sam danju uredno radila u majci svih novina
Osim što imam genijalne ideje, imam i popriličan problem s realnošću. Recimo, kad sam prije par godina počela rekreativno plivati, otplivala sam dva kruga po bazenu i skoro se utopila od zadihanosti i nedostatka kondicije. Ter sam, takva zapuhana i bijela ko krpa, zaključila da mi je potrebna samo dobra motivacija jer šta pasmater, šta je materija naspram snage duha. jel. Te sam počela trenirati za, ni manje ni više, hvarski maraton. Obratite pažnju na riječ maraton.
Kad sam prvi put nakon 7 godina sjela na bicikl, istog sam dana napravila 40 kilometara jer šta, kuracpalac, nadmoćan duh, blablabla, ako ja zabrijem da moje noge moraju pokretat pedale, one će ih i pokretat ili ih neće bit. To što drugi dan nisam mogla sjedit na guzici, ni hodat, ni ustat, ni leć, ni išta uglavnom, samo je znak da nogama treba još stroži režim treninga. Ja da ne mogu? Nemoguće.
Kad prestajem pušit, prestajem i jest. Skroz. Ne priznajem ja te fore, oralne fiksacije, pasmater ovo ono, ako si ja nešto utuvim u glavurdu, to će tako i bit.