Nakon skoro dvije godine srele sam se s kolegicama s kojima sam studirala. Više – manje smo se dosta često čule, ali tek smo se sad uspjele dogovoriti da se nađemo. I tako smo jučer imale žensko zasjedanje koje je počelo u 18h i završilo u pet ujutro. Nije niti čudo po ovoj vrućini, kada praktički svi mijenjamo dan za noć. Bilo nam je super… pretresle smo tema i tema da nadoknadimo sve ono što do sad propustile. Puno se toga izdogađalo u našim životima. No unatoč tome nitko se od nas nije drastično promijenio. U suštini smo ostale iste. Niti jedna se još nije udala, niti jedna još nema djece, ali bi se moglo reći da bi sljedeći susret i mogao biti na jednom od vjenčanja. Život nas je primorao da svaka krene svojim putem i da one studenske dane zamijenimo životnom svakodnevicom. Sada smo se smijale glupostima koje smo izvodili, prepričavale smo događaje s predavanja, prisjećale smo se nezaboravnih izlazaka i ogovarale smo profesore koje nismo voljeli. Danas samo jedna od nas radi u struci, a mi ostale živimo u nadi da će nas život ipak pomaziti i da ćemo pronaći kakav posao s kojim ćemo biti sretne.
Voljela bih da se naše međusobno prijateljstvo ne raspadne i da će nam ostati tradicija nalaziti se i održavati to prijateljstvo. Curke volim vas….
Post je objavljen 29.06.2006. u 00:41 sati.